Kako da apokalipsa ne bude kraj? Za preživljavanje grada neophodno 1.140 hektara pod usevima i ova hrana
U slučaju globalne katastrofe – nuklearnog rata, ekstremnih pandemija ili jakih solarnih oluja – urbana poljoprivreda ne bi bila dovoljna za preživljavanje više od petine stanovništva osrednjeg grada. Ipak, ako bi se zemlja oko grada iskoristila za poljoprivredu, apokalipsa ne bi bila kraj - ceo grad bi imao dovoljno hrane.
To je zaključak istraživanja dr Meta Bojda iz novozelandske organizacije Adapt Research Ltd. i Nika Vilsona sa Univerziteta u Ontagu predstavljenog u žurnalu PLOS One.
Nagle katastrofe poput nuklearnog rata, pandemija ili jakih solarnih oluja mogli bi da dovedu do kraha globalne trgovine. Nedostatak resursa poput goriva mogao bi da poremedi proizvodnju i transport hrane, što bi izazvalo glad, piše Phys.org.
Ranija istraživanja pokazala su da bi ovi problemi mogu da budu sprečeni takozvanom urbanom poljopivredom, što znači razvoj bašti na krovovima, u domovima i u zajednicama.
Kako nema dovoljno istraživanja o ovome, Bojd i Vilson proračunali su potencijal za urbanu poljoprivredu i poljoprivredu oko urbanih oblasti grada Palmerston Nort na Novom Zelandu u slučaju da se dogodi apokalipsa. Reč je, navodi se, o gradu osrednje veličine u umerenoj klimi, nalik mnogim gradovima širom sveta.
Korišćenjem analize slika sa Google Earth istraživači su ustanovili da bi urbana poljoprivreda bila dovoljna za preživljavanje tek oko petine stanovnika Palmerston Norta, koji ih ima nešto manje od 100.000.
Međutim, takođe su ustanovili da bi poljoprivreda na najmanje 1.140 hektara zemlje oko grada bila dovoljna za preživljavanje svih stanovnika. Dodatnih 110 hektara za proizvodnju bio-goriva pokrio bi i potrebe za gorivom za poljoprivrednu mašineriju.
Analiza sugeriše da bi u normalnim klimatskim uslovima najbolja kultura za uzgoj u uslovima urbane poljoprivrede bio grašak. U slučaju nuklearne zime, koja bi dovela do globalnog hlađenja, najbolje bi bilo gajiti šećernu repu i spanać. Optimalna kultura za uzgoj na zemljištu oko grada je krompir u normalnim klimatskim uslovima, a pšenica i šargarepa u slučaju nuklearne zime.
Istraživači kažu da njihov metod mogu da upotrebe i drugi gradovi da vide šta im je potrebno u slučaju katastrofe.
- Tokom globalne katastrofe doći će do poremećaja globalne trgovine, neće biti proizvodnje goriva, bio bi pogođen uzgoj i transport hrane, sve ono zahvaljujući čemu su naše police u supermarketima pune. Da bi preživela, zajednica bi morala dramatično da lokalizuje proizvodnju hrane u gradu i oko njega. Ovo istraživanje ispituje koji je najbolji način – rekao je dr Met Bojd i dodao:
- Uspeh zavisi od integracije proizvodnje hrane u urbani prostor, ali i od zaštite i korišćenje zemljišta oko samog grada. Izgradnja lokalne proizvodnje hranbe je neophodna.
(Telegraf Nauka/Phys.org)