Rešena misterija Svetog pokrova: Na čuvenoj relikviji nije otisak ni Isusovog, ni ljudskog tela
Na Torinskom platnu ili Svetom pokrovu, čuvenoj hrišćanskoj relikviji, ne nalazi se ni otisak lica i tela Isusa Hrista, ni otisak bilo kog ljudskog tela, već otisak plitkog reljefa.
To je zaključak studije brazilskog forenzičkog 3D umetnika Cicera Moraesa objavljene, nako stručne recenzije, u žurnalu Archaeometry.
- Torinski pokrov je komad lana dug otprilike 4,4 i širok 1,1 metar, s prednjom i zadnjom slikom odraslog muškarca s bradom, dugom kosom, kao i rukama preko genitalija, ali i tragovima fizičkog nasilja. Otkako se pojavio 1355. u Francuskoj, predmet je tema intenzivnih rasprava između onih koji veruju u njegovo potencijalno božansko poreklo i onih koji tvrde da je to ljudskom rukom napravljeni predmet - navodi se u studiji „Formiranje slike na Svetom pokrovu - Digitalni 3D pristup“.
Šta kaže Cicero Moraes
Cicero Moraes rekao je za Telegraf Nauku da je ovaj projekat nastao iz diskusije grupe u Mensi, društvu za nadarene, 2024.
- Član je inicirao temu ukazujući na studiju iz 2022. koja je datirala Pokrov u vreme Hristove smrti. Do tada nisam bio zainteresovan za Pokrov, ali sam nakon analize dokumenata shvatio da postoji problem sa strukturom slike. Rešio sam da to ispitam i tako je rođen ovaj članak – naveo je on i dodao:
- U suštini, pristup koji sam predložio je veoma jednostavan i primenjiv, i digitalno i analogno. Postoji značajna nemogućnost da je otisak ostavila odrasla muška osoba, to je ključno. Najveći izazov ovog projekta je debata sa ljudima koji veruju u božansko poreklo, jer strukturalni dokazi pokazuju da je matrica verovatno bila plitak reljef napravljen ljudskom rukom. Ali vera je druga oblast, ne kritikujem je, niti se mešam u to.
Zaključak studije o Pokrovu
Autor u studiji navodi da je, kako bi procenio kompatibilnost obrazaca formiranih kontaktom između platna i trodimenzionalnih modela, generisao uporedne slike iz simulacija fizičkog susreta i mapiranja distance.
- Analiza je uključivala dva različita scenarija: (1) kontakt sa trodimenzionalnim ljudskim telom i (2) kontakt sa matricom plitkog reljefa iste figure. U simulaciji sa trodimenzionalnim telom, platno se deformisalo, a rezultat je bila projektovana slika sa vidljim distorcijama, posebno šireći proporcije tela, što je stvorilo mnogo robusniju figuru od one predstavljene na Torinskom platnu. U drugom scenariju, sa korišćenjem modela plitkog reljefa sa visinom smanjenom na ¼ originalne veličine, platno je bilo adaptirano uniformnije na površinu matrice. Rezultat je bila projekcija sa preciznijim anatomskim proporcijama i vizuelno slična slici na Pokrovu – navodi Cicero Moraes u studiji.
Kako se navodi, najočigledniji element na projekcijama je da kada bi se platno prilagodilo telu odrasle osobe, slika regiona kontakta bila bi mnogo robusnija od originala. To je efekat prebacivanja trodimenzionalnog objekta u dve dimenzije, dobro poznat na mapama sveta i popularno nazvan „Agamemnonov efekat“ (prikazan je u gornjem videu) jer liči na parče metala sa razvučenim licem, tj. takozvanu Agamemnonovu masku otkrivenu u drevnoj Mikeni.
- Rezultati podržavaju hipotezu da bi Pokrov mogao da bude umetnički prikaz, možda nastao u srednjovekovnom periodu, poklapa se sa pogremnom umetnošću i umetničkim tehnikama tog vremena – zaključuje se u studiji.
(Telegraf Nauka)
Video: Posetili smo „najstariju piramidu na svetu“
Nauka Telegraf zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.
Zlatomir
Samo što je "naučnik" potpuno promašio temu jer nije napregnuo mozak ni toliko da se informiše šta tačno tvrde pristalice autentičnosti: tvrdnja glasi da je lik nastao nagorevanjem mikrostrukture platna u trenutku Hristovog vaskrsenja dok je Hristos praktično prolazio kroz platno, a ne tako što se platno umazalo od tela. Samim tim, prolazak zraka energije je nagoreo platno u frontalnom pravcu što i izgleda onako kako izgleda. A ovaj "naučnik" je kao neinformisan uzeo za pretpostavku da torinski lik predstavlja otisak od umazivanja (što niko ne tvrdi) pa je onda pobio tu svoju pretpostvku. Torinsko platno možda zaista nije autentično, ali "tehnika" kojom je nastao lik na njemu svakako nije otisak niti umazivanje, već frontalni prolazak zrakova koji je izazvao nagorevanje mikrostrukture platna. Svima je jasno da nije u pitanju otisak jer otisak bi prikazao samo naisturenije delove tela (nos, obrve, ramena i još ponešto, i naravno u široj proporciji).
Podelite komentar
Riki
Pa u to niko nije ni verovao da je otisnut lik Isusa na pokrovu osim zaglupljenih hrišćanskih vernika. Inače kompletna priča oko hrišćanstva i hrišćanske vere je teška izmišljotina i laž. Posebno priča o Isusovom začeću i vaskrsnuću. U to može da veruje samo prost i primitivan svet. Kao što Mariju zovu Bogorodica , a žena nije rodila boga. Međutim verujućima tako lepše zvuči za njihove uši.
Podelite komentar
Omer
Slažem s i s Rikijem i Zlatomirom. Ali, pre 20ak godina su naučnici ponovo uradili analizu pokrova, uz dozvolu Republike Vatikan, koristeći najnovije naučne metode, u to vreme. I došli do zaključka da je pokrov originalan, da potiče s kraja 13. i početkom 14. veka. Inače, koža je vrlo plitak materijal za otiskivanje. Moje privatno mišljenje je da lik na pokrovu pripada Žaku de Moleu (Jacques de Molay) koji je imao jako sličnu sudbinu kao i Isus, i likom odgovara, samo su njega razapeli na hrastova vrata njegovog doma a onda spalili na lomači, a i uklapa se vremenski. Mislim da je postupak umotavanja u pokrov prikazan u crkvi u Roslinu... ne bih dalje...
Podelite komentar