Zastrašujući skok opasne bolesti među decom: Nije važno samo šta jedu, već i gde žive, pokazalo istraživanje

A. I.
Vreme čitanja: oko 3 min.

Foto: beauty and fashion / Alamy / Profimedia

Dijabetes tipa 2 nekad je smatran bolešću koja se javlja u odraslom dobu, ali sada raste zastrašujućom brzinom i kod dece i adoselscenata. Do sredine devedesetih samo između 1 i 2 odsto mladih sa dijabetesom imalo je tip 2, ali je danas taj broj vrtoglavo porastao – između 24 i 45 odsto mladih sa dijabetesom ima tip 2, a prosečna starost dijagnoze je 13 godina, piše EurekAlert!

Ovaj zabrinjavajući trend prati porast gojaznosti kod dece. Dok genetika, ishrana i fizička aktivnost igraju ulogu u riziku od dijabetesa tipa 2, novo istraživanje sa Medicinskog koledža Čarls E. Šmit Atlantskog univerziteta Srbije pokazuje da postoji još jedan ključni faktor rizika – gde dete živi.

Istraživači su sproveli veliku studiju kako bi istražili kako se dijabetes tipa 2 pojavljuje kod najmlađe dece. Koristeći podatke iz Nacionalnog istraživanja o zdravlju dece, koje obuhvata period od 2016. do 2020, tim se fokusirao na podgrupu dece od rođenja do pete godine – retko proučavanu demografsku grupu u istraživanju dijabetesa.

Studija je analizirala odgovore negovatelja za više od 174.000 dece širom zemlje, uključujući skoro 50.000 u grupi ranog detinjstva. Istraživači su ispitali ne samo ishranu i fizičku aktivnost, već i šire uticaje kao što su uslovi u komšiluku, zdravlje negovatelja, bezbednost hrane i učešće u programima socijalne pomoći. Njihov cilj bio je da bolje shvate kako rani životni doživljaji i okruženje mogu oblikovati rizik od razvoja dijabetesa tipa 2.

Rezultati, objavljeni u Pediatric Research, pokazali su da, iako je ukupna prevalencija T2D kod dece mlađe od 5 godina ostala niska i relativno stabilna tokom petogodišnjeg perioda, razvoj bolesti izgleda da je više povezan sa socijalnim i ekološkim faktorima nego sa individualnim ponašanjem.

Određene karakteristike komšiluka i domaćinstva su se istakle. Na primer, i 2016. i 2020. godine, blizina biblioteke bila je značajno povezana sa dijagnozama dijabetesa tipa 2 u detinjstvu. Smatra se da ova povezanost odražava šire obrasce komšiluka i ponašanja koji podstiču sedentarne aktivnosti u zatvorenom prostoru, a ne fizičku aktivnost na otvorenom. Biblioteke teže da odražavaju urbano okruženje u poređenju sa oblastima sa zelenim površinama.

- Istraživanja su pokazala da okruženja u komšiluku, poput prisustva trotoara, parkova ili drugih zelenih površina, mogu direktno uticati na sposobnost deteta da se bavi fizičkom aktivnošću, a zauzvrat uticati na njihov rizik od razvoja hroničnih bolesti poput dijabetesa tipa 2 - rekla je Lea Saka, docent za populaciono zdravlje Medicinskom koledžu.

Negovatelji su takođe sve više prijavljivali probleme u komšiluku kao što su smeće i vandalizam. Ove ekološke brige su stalno rasle između 2016. i 2020. godine i bile su evidentne u celokupnom uzorku i najmlađoj starosnoj grupi.

Rezultati studije su takođe pokazali da je 2017. godine, pristup besplatnim ili subvencionisanim obrocima pokazao sličnu vezu sa karakteristikama komšiluka i domaćinstva. Od 2019. do 2020. godine, došlo je do značajnog povećanja korišćenja programa socijalne pomoći kao što su bonovi za hranu, besplatni obroci i novčana pomoć. Iako ovi programi mogu pomoći u rešavanju nesigurnosti hrane, njihov uticaj na kvalitet ishrane je složeniji.

Učešće u programima kao što su SNAP i školski obroci povezano je sa povećanim unosom prerađene, energetski guste hrane bogate šećerom i mastima, što može doprineti riziku od ove bolesti.

- Iako ovaj nalaz može ukazivati na poboljšan pristup hrani, prethodna istraživanja pokazuju da oslanjanje na pomoć u hrani ne znači uvek bolju ishranu. Na primer, deca u domaćinstvima sa nesigurnošću hrane obično imaju slabiju kontrolu šećera u krvi i veće stope hospitalizacije. Neka istraživanja čak sugerišu da učesnici u programima kao što je SNAP mogu imati lošiji kvalitet ishrane od ne-učesnika iz sličnih domaćinstava sa niskim prihodima – rekla je Saka.

Istraživači kažu da efikasne strategije prevencije i ranog otkrivanja dijabetesa tipa 2 moraju uzeti u obzir i ekološke faktore i kvalitet hrane.

Ipak, gojaznost ostaje najjači i najčešći faktor rizika za T2D kod dece. Deca koja su značajno pregojazna imaju četiri puta veću verovatnoću da će razviti bolest do 25. godine nego ona sa zdravom težinom.

- Sa stopama gojaznosti koje nastavljaju da rastu, posebno među malom decom, napori u prevenciji su ključni - rekla je Saka.

Jedan posebno hitan cilj je smanjenje potrošnje pića zaslađenih šećerom, koja su usko povezana sa rizikom od gojaznosti i dijabetesa. Značajno je da skoro 70% dece uzrasta od 2 do 5 godina svakodnevno konzumira pića zaslađena šećerom.

(Telegraf Nauka/EurekAlert!)