Ovo je najstariji dokaz upotrebe kanabisa: Mračna tajna sablasne konjice i kneževskog kurgana

Vreme čitanja: oko 2 min.

Otkriće iz nalazišta Tunug u Sibiru... Foto: Peter Kovalev / Zuma Press / Profimedia

U monumentalnoj grobnici u Sibiru, staroj oko 2.800 godina, arheolozi su pronašli najstariji dokaz upotrebe kanabisa. Prisustvo semena biljke u grobnici i hemijski tragovi droge u kosi mumije sugerišu da su ljudi u tom periodu imali pogrebni običaj koji je možda imao mračnu stranu: smirivanje ljudske žrtve kanabisom, piše Live Science.

U studiji objavljenoj u žurnalu Science, istraživači, koje su predvodili stručnjaci sa Univerziteta u Bernu, analizirali su sadržaj grobnice u okviru „kneževskog kurgana“ (humke) na arheološkom nalazištu Tunug u južnom Sibiru.

Arheolozi su u središtu kurgana otkrili četiri drvene strukture koje su sadržale nekoliko sanduka od brvana. Na vrhu drvenih grobnih struktura nalazili su se skeleti konja koji su nekada činili „sablasnu konjicu“, skitsku pogrebnu tradiciju koja je podrazumevala žrtvovanje konja i ljudi. Unutar samih grobnih konstrukcija arheolozi su otkrili gomile sićušnih semenki biljke Cannabis ruderalis, divlje vrste kanabisa ili marihuane.

Prema studiji, kanabis najverovatnije potiče iz Azije i uzgajan je pre više hiljada godina u različite svrhe, uključujući pravljenje užadi i tekstila, a pre 6.000 godina i kao uljarica. Međutim, nije sasvim jasno kada su ljudi spoznali psihoaktivna svojstva ove biljke. U 5. veku pre nove ere, starogrčki istoričar Herodot zabeležio je da su skitski nomadi udisali dim nastao sagorevanjem semena konoplje. Dokazi o upotrebi kanabisa ranije su otkriveni i na groblju u Kini, datiranom na oko 500. godinu pre nove ere. Međutim, nova studija pomera ovaj datum za tri veka unazad.

Istraživači su u grobnoj humci Tunug otkrili više od 1.000 celih semenki kanabisa i oko 500 delimično očuvanih semenki, a metodom datiranja radioaktivnim ugljenikom utvrđeno je da potiču iz perioda između 800. i 760. godine pre nove ere.

Iz groba su takođe uzeli nekoliko uzoraka ljudske kose. Analiza vlasi otkrila je signale koji odgovaraju kanabinolu i THC-u (tetrahidrokanabinolu), psihoaktivnim hemijskim jedinjenjima prisutnim u kanabisu. Ipak, testovi nisu mogli da utvrde u kojoj količini je ova supstanca konzumirana.

- Molekularni tragovi u kosi i seme kanabisa potiču iz istog groba i ukazuju na to da je kanabis korišćen zbog svojih opojnih svojstava - naveo je u saopštenju prvi autor studije Đino Kaspari (Gino Caspari), arheolog sa Instituta za geoantropologiju „Maks Plank“ u Jeni u Nemačkoj.

Međutim, s obzirom na pogrebni kontekst otkrića, upotreba kanabisa je možda imala i znatno mračniju svrhu.

- U ovoj kneževskoj grobnici sahrane su bile praćene masovnim žrtvovanjem konja i, najverovatnije, ljudskim žrtvovanjem - rekao je Kaspari.

Tradicija ljudskog žrtvovanja posebno je „mogla učiniti ovu biljku korisnim sredstvom za smirivanje pojedinaca koji su bili predviđeni za ove rituale“, navode istraživači u studiji.

Nova studija potvrđuje drevnu upotrebu kanabisa u pogrebnim običajima u centralnoj Aziji i pomera taj vremenski okvir na pre 2.800 godina, ističu istraživači. Planirani su i budući radovi, ali će oni biti usmereni na druge aspekte drevnog kanabisa.

- Već smo započeli sekvenciranje pojedinih biljnih uzoraka - izjavio je Kaspari. - To će nam uskoro pomoći da saznamo više o istoriji domestikacije i širenja ove biljne kulture.

(Telegraf Nauka/Live Science/Universität Bern)