Ovo baš niko nije očekivao: Analiza DNK iz 2 srednjovekovna groba otkrila genetske veze sa Zapadnom Afrikom

   
Čitanje: oko 4 min.
  • 0

Analiza DNK dve nepovezane osobe sahranjene u 7. veku na groblju u južnoj Engleskoj otkrila je nešto što apsolutno niko nije očekivao. Obe osobe imale su pretke, najverovatnije babe ili dede, iz Zapadne Afrike, piše Phys.org.

Englesku ranog srednjeg veka obeležavaju migracije. Mnogo se zna o naseljavanju Angla, Sasa (Saksonaca) i Jita, prema kojima je nazvan anglosaksonski period, a verovano i sama zemlja. Međutim, koliko je bilo migracija iz udaljenijih krajeva mnogo manje je jasno.

- Migracije, njihov pravac, razmere i uticaj dugo su bili predmet rasprava u evropskoj arheologiji. Arheogenetička istraživanja sada mogu da pruže potpuno novi uvid, pa čak i da identifikuju pojedinačne migrante – naveli su autori dve studije objavljene u žurnalu Antiquity - „Drevni genom otkriva kosmopolitsko poreklo i majčinske rodbinske obrasce u postrimskom Vort Matraversu, u Dorsetu“ i „Zapadnoafričko poreklo u sedmovekovnoj Engleskoj: dve osobe iz Kenta i Dorseta“.

Seobe naroda u Evropi

Kako bi rasvetlili seobe naroda u ranoj srednjovekovnoj Evropi, istraživači sa nekoliko univerziteta izvršili su DNK analizu osoba sahranjenih na dva groblja iz 7. veka na južnoj obali Engleske – u Apdaunu u Kentu i Vort Matraversu u Dorsetu.

- Kent je oduvek bio spona za uticaje sa susednog kontinenta, a to je bilo posebno izraženo u 6. veku – što bi se moglo nazvati „franačkom fazom“ Kenta. Apdaun se, takođe, nalazi u blizini kraljevskog centra Finglšam, što pokazuje da su ove veze bile deo šire kraljevske mreže – rekao je Dankan Sejer, glavni autor studije o grobu u Apdaunu, inače sa Univerziteta u Lankaširu.

- Nasuprot tome, Dorset se nalazio na obodima kontinentalnog uticaja. Arheološki dokazi ukazuju na izraženu i primetnu kulturnu podelu između Dorseta i oblasti na zapadu i oblasti pod anglosaksonskim uticajem na istoku – dodala je dr Siridven Dž. Edvards, glavna autorka studije o grobu u Vort Matraversu, inače sa Univerziteta u Hadersfildu.

Dok je većina osoba sahranjenih na grobljima imala severnoevropsko ili zapadnobritansko i irsko poreklo, što je u to vreme bilo preovlađujuće u Engleskoj, po jedna osoba sa svakog groblja imala je skorašnjeg pretka iz Zapadne Afrike.

Kod svake od ove dve osobe, mitohondrijska DNK (nasleđena od majke) bila je severnoevropska, ali je autozomna DNK (od oba roditelja) pokazivala jasne znake neevropskog porekla sa srodnošću sa današnjim grupama Joruba, Mende, Mandenka i Esan iz podsaharske Zapadne Afrike.

DNK čip Ilustracija: Shutterstock/CI Photos

Ovo ukazuje na to da su obe osobe imale genetski i geografski mešovito poreklo, za razliku od ostalih ljudi sahranjenih na ta dva groblja. Dalja istraživanja sugerišu da su obe imale jednog pretka sa očeve strane, babu ili dedu, iz Zapadne Afrike.

Grob u Apdaunu sadrži nekoliko predmeta, uključujući posudu verovatno uvezenu iz franačke Galije, i kašiku koja bi mogla ukazivati na hrišćansku veru osobe i veze sa Vizantijskim carstvom. Groblje Apdaun bilo je deo kraljevske mreže Kenta i ovi predmeti, kao i drugi genetski pokazatelji, upućuju na kontinentalne veze Apdauna.

Nasuprot tome, osoba u Vort Matraversu sahranjena je pored muškarca britanskog porekla i sidra napravljenog od lokalnog krečnjaka. Međutim, u oba slučaja, činjenica da su obe osobe sahranjene kao tipični članovi svojih zajednica ukazuje na to da su bile cenjene u lokalnoj sredini.

Demografske interakcije

Ono što je važno jeste da ovo dodaje novu dimenziju razumevanju kretanja na velike udaljenosti i demografske interakcije u Britaniji ranog srednjeg veka.

- Retko se dešava da projekat vođen volonterima ima tu sreću da bude povezan sa studijom koja uključuje najnoviju, vrhunsku analizu aDNK. Ova studija je u velikoj meri obogatila našu interpretaciju arheoloških rezultata, otkrivajući ne samo fascinantnu porodičnu dinamiku, već i uzbudljive veze na daljinu između grupa i pojedinaca – rekla je Lilijan Lald, direktorka iskopavanja na post-rimskom lokalitetu Vort Matravers.

- Značajno je da upravo ljudska DNK – a time i kretanje ljudi, a ne samo predmeta – sada počinje da otkriva prirodu interakcija na daljinu sa evropskim kontinentom, Vizantijom i podsaharskom Afrikom. Ono što je fascinantno u vezi sa ove dve osobe jeste to što se ova međunarodna veza nalazi i na istoku i na zapadu Britanije. Apdaun je u samom centru rane anglosaksonske kulturne zone, dok je Vort Matravers, nasuprot tome, tik izvan njene periferije na sub-rimskom zapadu – naveo je profesor Sejer.

- Naši zajednički rezultati naglašavaju kosmopolitsku prirodu Engleske u ranom srednjovekovnom periodu, ukazujući na raznoliku populaciju sa dalekosežnim vezama koja je, uprkos tome, bila potpuno integrisana u tkivo svakodnevnog života – zaključila je dr Edvards.

(Telegraf Nauka/Phys.org)

Video: Posetili smo „najstariju piramidu na svetu“

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Nauka Telegraf zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

  • Eur: <% exchange.eur %>
  • Usd: <% exchange.usd %>