Uoči 35 godina od lansiranja, „Habl“ daje novo viđenje galaksije Sombrero
Pred 35. godišnjicu svemirskog teleskopa „Habl“, Evropska svemirska agencija (ESA) obeležava proslavu novom slikom galaksije Sombrero, takođe poznate kao Mesje 104.
Privlačna meta za „Habl“ i omiljena među astronomima amaterima, enigmatična galaksija Sombrero ima odlike i spiralne i eliptične galaksije. Ovaj snimak inkorporira nove tehnike procesuiranja koje ističu specifične strukture ove galaksije.
U okviru proslave 35. godišnjice „Habla“, ESA objavljuje novi niz snimaka ranijih „Hablovih“ impresivnih meta. Prvo je objavljena nova slika NGC 346. Sad je ponovo prikazana popularna galaksija pomoću novih tehnika za obradu slike. Nova slika detaljnije predstavlja galaktički disk, kao i više zvezda i galaksija u pozadini.
Nekoliko „Hablovih“ slika galaksije Sombrero objavljeno je tokom prošle dve devenije, uključujući poznatu sliku iz oktobra 2003. U novembru 2024, svemirski teleskop „Džejms Veb“ je takođe dao potpuno novo viđenje ove izvanredne galaksije.
Udaljena oko 30 miliona svetlosnih godina, u sazvežđu Devica, galaksija Sombrero je odmah prepoznatljiva. Viđena skoro u ravni ivice, sa blago blještavim ispupčenjem i oštro iscrtanim diskom, galaksija podseća na zaobljeni vrh i široki obod meksičkog šešira po kome je nazvana.
Iako je prepuna zvezda, ova galaksija nije žarište njihovog formiranja. Manje od jedne solarne mase gasa pretvori se u zvezde unutar prepletenog, prašnjavog galaktičkog diska svake godine.
Čak je i centralna supermasivna crna rupa galaksije, koja je sa devet milijardi solarnih masa više od 2.000 puta masivnija od crne rupe u centru Mlečnog puta, prilično mirna.
Galaksija je previše potmula da bi se videla bez instrumenata, ali se lako vidi pomoću skromnog amaterskog teleskopa. Posmatrano sa Zemlje, raspon galaksije ekvivalentan je otprilike trećini prečnika punog Meseca. Njena veličina na nebu je prevelika za „Hablovo“ usko vidno polje, tako da je slika zapravo mozaik od nekoliko spojenih slika.
Naročito upadljivom galaksiju čini ugao gledanja – samo šest stepeni od njenog ekvatora. Iz ove perspektive, zamršene grudve i niti prašine ističu se naspram blještavog belog središta i ispupčenja galaksije, stvarajući efekat sličan Saturnu i njegovim prstenovima, ali u ogromnim galaktičkim razmerama.
(Telegraf Nauka/ESA)