Okamenjena šuma očuvala neverovatno stvorenje: Nazvano je „krilata boginja zore iz pepela“
Ostaci najstarijeg severnoameričkog pterosaurusa, krilatog reptila koji je živeo uporedo sa dinosaurusima i bio prvi kičmenjak koji je razvio sposobnost leta, otkriveni su u Arizoni.
U radu objavljenom u Proceedings of the National Academy of Sciences, istraživači predvođeni paleontologom Benom Kligmanom, postdoktorandom u Smitsonijanovom Prirodnjačkom muzeju, predstavili su fosilizovanu viličnu kost nove vrste i opisuju pterosaurusa veličine galeba, zajedno sa stotinama drugih fosila, uključujući jedan od najstarijih fosila kornjače na svetu, iskopanih na udaljenom nalazištu fosila u Nacionalnom parku Okamenjena šuma u Arizoni, piše Phys.org.
Ovi fosili, koji datiraju iz kasnog trijasa, pre oko 209 miliona godina, pružaju uvid u dinamičan ekosistem. Tada su starije grupe životinja, uključujući džinovske vodozemce i oklopljene srodnike krokodila, živele uporedo sa evolutivnim pridošlicama kao što su žabe, kornjače i pterosaurusi.
Spektakularno nalazište fosila
- Nalazište prikazuje prelaz ka modernijim zajednicama kopnenih kičmenjaka, gde počinjemo da viđamo grupe koje će kasnije doživeti procvat tokom mezozoika kako žive pored starijih životinja koje nisu preživele trijas. Nalazišta fosila poput ovog omogućavaju nam da utvrdimo da su sve ove životinje zaista živele zajedno - rekao je Kligman.
Novo nalazište pomaže da se popuni praznina u fosilnom zapisu koja prethodi izumiranju na kraju trijasa, navodi Smithsonian Magazine. Pre oko 201,5 miliona godina, vulkanske erupcije povezane sa raspadom superkontinenta Pangeje dramatično su izmenile globalnu klimu i zbrisale otprilike 75% vrsta na Zemlji. To je otvorilo put novijim grupama, poput dinosaurusa, da se diverzifikuju i zavladaju ekosistemima širom sveta.
Direktne dokaze o ovom prelazu na kopnu teško je pronaći zbog nedostatka kopnenih nalazišta fosila iz perioda neposredno pre izumiranja na kraju trijasa. Međutim, malo je boljih mesta za potragu od Nacionalnog parka Okamenjena šuma, koji je poznat po svojim trijaskim nalazištima fosila i živopisnim naslagama okamenjenog drveta.
Ovaj deo severoistočne Arizone nalazio se usred Pangeje i bio je smešten neposredno iznad ekvatora pre 209 miliona godina. Polusušno okruženje ovog područja bilo je ispresecano malim rečnim kanalima i verovatno podložno sezonskim poplavama. Ove poplave su nanosile sediment i vulkanski pepeo u kanale. Jedna od ovih poplava verovatno je zatrpala stvorenja sačuvana u nalazištu kostiju. Nalazište je toliko bogato malim fosilima da je bilo nemoguće iskopati ih sve na terenu.
Zato je tim obložio velike komade okolnog sedimenta gipsom i doneo ih u laboratoriju na preparaciju. Mnogi od ovih blokova sedimenta završili su u muzejskoj laboratoriji FossiLab, gde je tim volontera proveo hiljade sati, često pred očima znatiželjnih posetilaca muzeja, pažljivo odvajajući stenu od kostiju pod mikroskopom.
Ukupno, tim je otkrio više od 1.200 pojedinačnih fosila, uključujući kosti, zube, riblje krljušti i koprolite, odnosno fosilizovani izmet. Ovaj skup sadrži 16 različitih grupa kičmenjaka koji su nekada nastanjivali raznolik ekosistem.
Ribe i drevni vodozemci
Ispleteni rečni tokovi regiona bili su puni riba, poput slatkovodnih ajkula i celakanta, kao i drevnih vodozemaca, od kojih su neki dostizali dužinu do 1,8 metara. Okolno područje bilo je dom strašnih reptila koji su se razvili ranije u trijasu, uključujući oklopljene biljojede i zubate predatore koji su ličili na džinovske krokodile.
Pored ovih neobičnih stvorenja živele su i razne poznatije životinje, uključujući srodnike tuatara i ranih žaba. Istraživači su takođe opisali fosile drevne kornjače sa bodljikavim oklopom, čija bi ljuštura mogla da stane u kutiju za cipele. Ova životinja nalik kopnenoj kornjači živela je otprilike u isto vreme kao i najstarija poznata kornjača, čiji su fosili prethodno otkriveni u Nemačkoj.
- To ukazuje da su se kornjače brzo raširile po Pangeji, što je iznenađujuće za životinju koja nije velika i verovatno se kreće sporo - rekao je Kligman.
Kornjača nije bila jedina evolutivna pridošlica na ovom lokalitetu. Nova vrsta pterosaurusa koju je tim otkrio jedna je od najstarijih vrsta pterosaurusa pronađenih van Evrope. Krilati reptil bio bi dovoljno mali da udobno sleti na rame čoveka.
Izvanredni fosil iskopala je preparatorka Suzan Mekintajer, koja je volontirala u muzejskoj laboratoriji FossiLab 18 godina.
- Ono što je bilo uzbudljivo prilikom otkrivanja ovog primerka jeste to što su zubi još uvek bili u kosti, pa sam znala da će životinju biti mnogo lakše identifikovati - rekla je ona.
Vilica sa zubima otkrila je ključne tragove o tome kako su živeli najraniji pterosaurusi. Pošto su vrhovi zuba bili istrošeni, tim je zaključio da se pterosaurus verovatno hranio ribama sa nalazišta, od kojih su mnoge bile obložene krljuštima nalik oklopu.
Tim je novu vrstu pterosaurusa nazvao Eotephradactylus mcintireae. Ime znači „krilata boginja zore iz pepela“ i odnosi se na vulkanski pepeo sa nalazišta i na položaj životinje blizu osnove evolucionog stabla pterosaurusa. Ime vrste dato je i u čast osobe koja ju je otkrila – Suzan Mekintajer, koja je otišla u penziju prošle godine.
(Telegraf Nauka/Phys.org/Smithsonian Magazine)