Drevni crteži na stenama otkrivaju mit o putovanju u podzemni svet

Vreme čitanja: oko 3 min.

Naučnici su identifikovali najmanje 55 slika na stenama sa 25 arheoloških nalazišta u meksičkoj državi Hidalgo, koje prikazuju susrete sa gospodarem podzemnog sveta. To pruža novi uvid u drevna mezoamerička verovanja o smrti, precima i natprirodnim silama, piše Heritage Daily.

Narativ koji se ponavlja na stenama širom meksičke države Hidalgo, možda prikazuje drevno putovanje ka susretu sa gospodarom podzemnog sveta, prema istraživanju predstavljenom na međunarodnoj konferenciji o pogrebnom nasleđu.

Arheolog Alfonso Torez Rodrigez, istraživač Nacionalnog instituta za antropologiju i istoriju (INAH) u Hidalgu, dokumentovao je najmanje 55 primera ovakvih prikaza na 25 lokaliteta širom države.

Datirani uglavnom između 350. i 750. godine, ovi prizori pružaju dokaze o tome kako su mezoameričke zajednice shvatale smrt i odnos između ljudi, predaka i natprirodnih bića. Istraživači navode da su elementi ove tradicije možda opstali i u savremenim ritualnim praksama.

Torez Rodrigez svoje nalaze predstavio je na 10. Međunarodnom kolokvijumu o istoriji, arhitekturi, skulpturi, urbanizmu i pogrebnim običajima, koji je organizovalo meksičko Ministarstvo kulture kroz institut INAH.

Ratnici, kanidi i gospodar mrtvih

Arheolog je proučavao slike kroz ono što opisuje kao „grafička sintagma“ - skup vizuelnih elemenata raspoređenih u prepoznatljivu strukturu radi prenošenja određenog narativa ili značenja. U mnogim scenama, jednu ili dve figure, tumačene kao ratnici, ka drugoj celini prati ili vodi kanid (životinja iz porodice pasa).

Figura sa kojom se susreću može biti povezana sa mesecom, pogrebnim snopom ili prikazima koji sugerišu silazak, pad i drevne ili podzemne prostore. Zajedno, ove karakteristike navele su istraživače da figuru na odredištu tumače kao predstavu gospodara podzemnog sveta.

Primeri su dokumentovani na arheološkim lokalitetima uključujući Huapalčalko, Šihuingo, Danje i San Migel de las Pijedras.

Torez Rodrigez je identifikovao četiri glavna rasporeda unutar scena:

  • jedna figura posećuje drugu;
  • jedna figura susreće dva entiteta;
  • dve figure se sastaju sa jednim entitetom;
  • par koji susreće druga dva entiteta.

Njihova geografska distribucija takođe deluje značajno. Scene koje prikazuju dva protagonista kako ulaze u susret češće se nalaze u planinskim predelima istočnog i južnog Hidalga. U dolini Mekstikval češće su predstave sa jednim protagonistom koji se pojavljuje pred jednim ili dva entiteta.

Tri lica podzemnog sveta

Figure koje se posećuju organizovane su u tri široka ikonografska kompleksa.

Prvi, identifikovan kao kompleks Teskatlipoka-Huemak-Jaotl, uključuje figure koje pokazuju karakteristike povezane sa ratnicima, zmijskom kožom i neobično širokim šakama.

Druga grupa, kompleks Otontekuhtli-Tlotli-Miktlantekuhtli, karakteriše se sedećim entitetom povezanim sa božanskim tradicijama Otomi zajednica iz planinskog regiona.

Treći se sastoji od prikaza predaka, posebno parova drevnih bića pronađenih i u planinskim predelima i u dolini Mekstikval.

Za Toreza Rodrigeza, jedan od najvažnijih tragova za tumačenje ovih slika je ponavljajuće prisustvo parova ili blizanaca. Ove uparene figure, tvrdi on, ne treba shvatati jednostavno kao duplikate. Umesto toga, razlike u njihovom izgledu, polu, funkciji i simbolici sugerišu komplementarne identitete.

Jedan član para može otelotvoriti muške, ratničke, solarne i vojne kvalitete, dok drugi predstavlja ženske, žrtvene, lunarne i poljoprivredne dimenzije.

Drevni narativ koji još živi

Tema blizanaca koji se suočavaju ili stupaju u interakciju sa vladarem sveta mrtvih možda je opstala daleko izvan perioda u kojem je umetnost na stenama nastala.

Torez Rodrigez je povukao paralele sa terapeutskim ritualima koje praktikuju Otomi „badi“ (iscelitelji) u planinskim oblastima Hidalga. Unutar ovih tradicija, iscelitelj može uspostaviti kontakt sa silama povezanim sa drugom dimenzijom, ali mu je za taj poduhvat potrebna ono što se shvata kao dvojna duša ili „dvostruko srce“.

- Ako nema karakter blizanaca, ne može stupiti u kontakt sa silom podzemnog sveta - rekao je Torez Rodrigez.

Objasnio je da susret uključuje povratak nzahki, opisane kao „velika sila“, kroz početno sučeljavanje koje se vremenom može razviti u savez - odnos za koji veruje da se može prepoznati i na drevnim crtežima u pećinama i na stenama.

Sličnosti sugerišu da ova ikonografija nije samo izolovan umetnički motiv. Umesto toga, ona možda čuva elemente mnogo šire mezoameričke koncepcije smrti, transformacije i interakcije između živih i natprirodnih svetova.

(Telegraf Nauka / Heritage Daily)