Najstarije geometrijske figure ljudi su gravirali na ljuske nojevih jaja, pokazalo istraživanje
Na različitim arheološkim nalazištima širom južne Afrike istraživački timovi već decenijama izvlače tip materijala koji je, zbog starosti i krhkosti, izvanredan - stotine fragmenata od ljuski nojevih jaja. Ono što ih čini jedinstvenim nije samo njihovo poreklo, već gravure na njima, koje su pre više od 60.000 godina napravili Homo sapiens-i ili anatomski moderni ljudi, saopštio je Univerzitet u Bolonji.
Novo istraživanje, koje su predvodili upravo istraživači sa Univerziteta u Bolonji, sada je po prvi put otkrilo da ove gravure na ljuskama nojevih jaja nisu bile nasumične ili improvizovane, već su pratile ponavljajuća i iznenađujuće organizovana geometrijska pravila.
Studija objavljena u žurnalu PLOS One ukazuje na prisustvo istinske kognitivne organizacije formi, zasnovane na paralelizmu, ortogonalnosti i ponavljanju linija i pravilnih obrazaca.
- Ovi znaci otkrivaju iznenađujuće strukturiran, geometrijski način razmišljanja. Govorimo o ljudima koji nisu samo povlačili linije, već su ih organizovali prema principima koji se ponavljaju – paralelizmi, mreže, rotacije i sistematska ponavljanja: to je vizuelna gramatika u začetku – rekla je Silvija Ferara, profesorka klasične filologije i italijanskih studija na Univerzitetu u Bolonji.
Ljuske nojevih jaja su najverovatnije korišćene kao posude za vodu. Istraživači su sproveli kvantitativno i sistematsko istraživanje 112 fragmenata sa dva južnoafrička arheološka nalazišta (Dipkluf i Klipdrift) i jednog nalazišta u Namibiji (Apolo 11). Primenom metoda geometrijske i statističke analize koji ranije nisu korišćeni na ovim artefaktima, studija je omogućila detaljnu rekonstrukciju linija, uglova i putanja oznaka.
Rezultati pokazuju da više od 80% analiziranih konfiguracija iskazuje koherentne prostorne pravilnosti, uz ponovljenu upotrebu uglova bliskih 90 stepeni i grupa paralelnih linija. Najsloženije kompozicije - kao što su šrafirane trake, mreže i motivi u obliku romba - otkrivaju kognitivne operacije rotacije, translacije, ponavljanja i graviranja.
- Ove gravure su organizovane i dosledne, i pokazuju ovladavanje geometrijskim odnosima. Ne postoji samo proces ponavljanja znakova: prisutno je pravo vizuelno-prostorno planiranje, kao da su autori već imali na umu celokupnu sliku figure pre nego što su počeli da je urezuju – rekla je Ferara.
Pored mogućih značenja oznaka, autori ističu da se implikacije studije pre svega odnose na kognitivne osnove koje su omogućile stvaranje ovih dekoracija. Sposobnost konstruisanja vizuelnih konfiguracija strukturiranih prema specifičnim pravilima može se smatrati ključnim indikatorom pojave apstraktnog mišljenja – što je presudan korak u evoluciji ljudskog razmišljanja.
- Naša analiza pokazuje da je Homo sapiens pre 60.000 godina već posedovao izuzetnu sposobnost organizovanja vizuelnog prostora prema apstraktnim principima. Transformisanje jednostavnih formi u složene sisteme praćenjem definisanih pravila duboko je ljudska osobina koja je karakterisala našu istoriju kroz milenijume, od stvaranja ukrasa do razvoja simboličkih sistema i, na kraju, pisma - primetila je Valentina Dečembrini, doktorantkinja na Odeljenju za klasičnu filologiju i italijanske studije Univerziteta u Bolonji i prva autorka studije.
(Telegraf Nauka/UniBo Magazine)
Video: Posetili smo „najstariju piramidu na svetu“
Nauka Telegraf zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.