„Rezultati ne odgovaraju slikama...“ Naučnici analizirali DNK i izotope ostataka iz groba kraj jezera Kitka

Vreme čitanja: oko 2 min.

Foto: Turun yliopisto

Proučavanje drevnog DNK i izotopa ostataka osobe sahranjene u blizini jezera Kitka u Finskoj, na prelazu iz 16. u 17. vek, donelo je mnogo novih znanja o populaciji naroda Sami ili Laponaca.

Analize su otkrile da osoba, čiji je grob povezan s kulturnim nasleđem naroda Sami, ima genetsku vezu sa današnjom populacijom Samija, ali i da je deo života provela van Finske, saopštio je Univerzitet u Turkuu.

Drevni DNK izvučen je iz zuba muškarca starog oko 40 godina, pa upoređen sa prethodno proučenim drevnim i modernim genomima. Rezultati su pokazali da je genetski profil osobe sa Kitke bio najbliži današnjim i istorijskim Samijima. Takođe je delio kratke segmente DNK sa današnjim stanovnicima Finske, posebno u severnoj i severoistočnoj Laponiji, ali znatno manje u regionu Kusama i južnije.

- Sličan obrazac se pojavljuje kada se u poređenju koriste današnji Sami umesto osobe sa Kitke. Ovo sugeriše da rezultati odražavaju širu istorijsku interakciju i mešanje između populacija Samija i Finaca - rekla je Sani Peltola, istraživačica sa Univerziteta u Turkuu.

Peltola naglašava da, iako drevna DNK pomaže istraživačima da razumeju istoriju populacije, ona ne definiše etničku pripadnost ili identitet.

- Sami identitet nije biološka osobina, već istorijski, kulturni i društveni fenomen - napominje ona.

Grob na Kitki privukao je značajno interesovanje i među genetskim genealozima. Međutim, prema rečima istraživača, DNK ne može pouzdano povezati osobu koja je živela pre toliko vremena sa specifičnim današnjim porodicama ili pojedincima.

Izotopska analiza zuba ukazuje na to da je osoba sa Kitke stigla u Kusam tek neposredno pre smrti. Tokom detinjstva, njegova ishrana je uključivala kopnene životinje, slatkovodnu ribu i morske resurse. Kasnije u životu, morska hrana je postala izraženija, dok je slatkovodna riba, koja je važan izvor hrane u regionu Kusama, nestala iz njegove ishrane. Vrednosti izotopa koji odražavaju izvor vode za piće dalje sugerišu da je tokom tinejdžerskih godina živeo u oblasti čija se geologija značajno razlikuje od Finske.

- Najverovatnija lokacija je region sa vulkanskom podlogom u severnom Atlantiku, verovatno Island. Ovu interpretaciju podržavaju istorijski dokazi o kontaktima između severne Finoskandije i severnog Atlantika tokom 16. veka – rekla je Ula Nordfors, viša istraživačica sa Univerziteta u Turkuu.

Ranije studije su osobu sa Kitke interpretirale kao noaidija, šamana među Samijima. Nova studija ne isključuje tu mogućnost, ali sugeriše da je životna istorija ove osobe bila kompleksnija nego što se ranije pretpostavljalo.

- Rezultati pokazuju da istorijske zajednice Samija i njihove društvene uloge ne odgovaraju slikama predstavljenim u starijoj istraživačkoj literaturi – napomenula je Nordforsova.

(Telegraf Nauka/Turun Yliopisto)