Zmajevi su ubijali plen, a hobiti su jeli ono što im je ostajalo
Drevni ljudski rođaci – Homo floresiensis ili, popularno, hobiti – sigurno su među zanimljivijim vrstama izumrlih hominina. Iako su ovi stanovnici indonežanskog ostrva Flores imali mali mozak, naučnici su verovali da su bili iznenađujuće napredni, a razlog je što su ih rana istraživanja povezivala s lovom na krupnu divljač, posebno izumrlog patuljastog slona (Stegodon florensis insularis), ali i upotrebom vatre.
Međutim, rad objavljen u žurnalu Science Advances, pruža nove dokaze da su njihove lovačke veštine bile ograničene – da su meso dobijali sakupljanjem ostataka sa lešina kojima su se prethodno hranili komodski zmajevi (varani), piše Phys.org.
Tragovi iz pećine
Istraživački tim predvođen naučnicima iz Prirodnjačkog muzeja Smitsonijan proučio je više od 3.100 fragmenata kostiju stegodona i skoro 7.000 ostataka glodara pronađenih u pećini Lijang Bua.
Kako bi lakše identifikovali tragove na drevnim kostima, istraživači su otputovali u zoološki vrt u Atlanti (SAD) i posmatrali komodskog zmaja po imenu Rinka dok se hranio lešinom koze. Nakon što je zmaj završio obrok, pregledali su kosti i koristili visokotehnološke 3D površinske skenere kako bi zabeležili oblik, dubinu i širinu tragova zuba.
Zatim su skenirali tragove na drevnim fosilima i uneli podatke oba seta merenja u kompjuterski model kako bi utvrdili da li su ti tragovi verovatnije nastali delovanjem komodskih zmajeva, kamenog oruđa ili drugih prirodnih procesa.
Otkrili su da su sveži tragovi i oni na kostima stegodona izuzetno slični, što ukazuje na to da su komodski zmajevi prvi stizali do životinja. I na drevnim i na modernim kostima, ovi tragovi su uglavnom bili koncentrisani na najmesnatijim delovima životinje.
Nasuprot tome, tragovi sečenja od kamenog oruđa „hobita“ često su nalaženi na kostima manje vrednosti, kao što su rebra i kosti stopala. Tim ovo tumači kao dokaz da su hobiti sakupljali ostatke.
- Komodski zmajevi su verovatno imali primarni pristup ovim ostacima, ostavljajući za sobom samo elemente niske upotrebne vrednosti koje je H. floresiensis sakupljao - napisali su istraživači u svom radu.
Što se tiče upotrebe vatre, naučnici u pećini Lijang Bua nisu pronašli dokaze za nju. Ono što se ranije smatralo ugljenisanim kostima povezanim sa hobitima bili su zapravo ostaci prebojeni prirodnim mineralima tokom vremena. Samo jedan fragment kosti bio je oštećen vatrom, ali on potiče iz kasnijeg perioda.
- U stratigrafskim slojevima povezanim sa vrstom H. floresiensis nema znakova namerne upotrebe vatre - dodao je istraživački tim.
Priča nije gotova
Odsustvo vatre na ovom lokalitetu ne znači nužno da je H. floresiensis nije koristio na drugim mestima. Isto tako, iako studija snažno sugeriše da su češće bili sakupljači ostataka nego lovci, istraživači kažu da dokazi ne isključuju u potpunosti mogućnost da su ponekad imali rani pristup lešinama stegodona. To ostavlja naučnicima još mnogo materijala za dalja istraživanja i razmišljanje.
Homo florensis izumrla je vrsta roda Homo. Prvi put su njihovi ostaci otkriveni 2003. Do sada su pronađeni parcijalni ostaci oko 15 jedinki. Iako se prvobitno verovalo da su izmurli pre samo 12.000 godina, što je mnogo nakon izumiranja neandertalaca, sada se procenjuje da su nestali pre oko 50.000 godina. Bili su visoki oko jednog metra, zbog čega su i dobili nadimak hobiti, i koristili su primitivno oruđe.
Komodski zmaj ili Varanus komodoensis najveći je živi gmizavac iz reda guštera. Može narasti do tri mesta i dostići težinu do 140 kilograma.
(Telegraf Nauka/Phys.org)