Grobnica u Peruu bila zapečaćena 600 godina: U njoj je pronađena neobična crvena lobanja
Arheolozi su na severu Perua otkrili grobnicu staru oko 600 godina, u kojoj su pronašli ljudske ostatke, dragoceni nakit, metalne predmete i dobro očuvane tkanine. Najveću pažnju privukla je lobanja obojena intenzivnom crvenom bojom, koja bi mogla da otkrije nove pojedinosti o pogrebnim običajima drevne civilizacije Čimu. Posebnu vrednost otkriću daje činjenica da je grobnica vekovima ostala pošteđena pljačke, pa su brojni predmeti pronađeni na mestima na kojima su ostavljeni tokom sahrane, navodi Popular Mechanics.
Grobnica je otkrivena na arheološkom lokalitetu Čan Čan, nedaleko od današnjeg grada Truhilja, u okviru velikog kompleksa okruženog zidinama, poznatog kao Utž An. Ovo područje nekada je pripadalo prestonici kraljevstva Čimu, koje je dostiglo vrhunac moći pre nego što su ga u 15. veku osvojile Inke.
Iako se Čan Čan istražuje više od jednog veka, dobro očuvane grobnice pripadnika tadašnjeg vladajućeg sloja izuzetno su retke. Mnoga ranije otkrivena počivališta bila su opljačkana, zbog čega su dragoceni predmeti nestali, a prvobitni raspored posmrtnih ostataka bio narušen.
Glavna grobnica
Prema rečima arheologa Horhea Menesesa, koji rukovodi iskopavanjima, glavna grobna komora ostala je zatvorena približno šest vekova. U njoj su pronađeni ostaci jedne osobe, za koju se pretpostavlja da je zauzimala visok položaj u društvu, zajedno sa predmetima od zlata, bakra i morskih školjki.
Najneobičniji nalaz bila je lobanja prekrivena tamnocrvenim pigmentom. Stručnjaci smatraju da bi moglo biti reči o cinabaritu, mineralu koji sadrži živin sulfid i od davnina se koristio za dobijanje izrazito crvene boje.
Ovaj pigment imao je važnu ulogu u obredima različitih andskih civilizacija. Koristio se za ukrašavanje predmeta, pogrebnih maski i posmrtnih ostataka, a njegova upotreba često se dovodi u vezu sa osobama visokog društvenog položaja.
Ipak, još nije poznato zašto je boja naneta upravo na pronađenu lobanju. Moguće je da je predstavljala deo posebnog pogrebnog obreda ili simboličan način isticanja značaja pokojnika. Tragovi crvenog pigmenta uočeni su i na drugim ljudskim ostacima i pojedinim keramičkim predmetima.
Arheolozi su na čitavoj pogrebnoj platformi pronašli ostatke ukupno 38 osoba. Dvadeset ih je bilo sahranjeno u jednoj bočnoj prostoriji, dok su ostaci još 18 osoba otkriveni na drugim delovima kompleksa.
U drugoj bočnoj prostoriji pronađeno je metalno oružje i nekoliko predmeta koji su možda služili kao oznake vlasti ili društvenog položaja. Njihov raspored pokreće pitanje kakav je odnos postojao između ljudi sahranjenih u ovom kompleksu i osobe kojoj je bila namenjena glavna grobnica.
Žrtva rituala
Posebno je zanimljiv položaj jednog pokojnika, čije je telo bilo potpuno ispruženo. Takav način sahranjivanja razlikuje se od uobičajenih pogrebnih običaja civilizacije Čimu, u kojoj su tela često polagana sa savijenim udovima ili u sedećem položaju.
Istraživači razmatraju mogućnost da je ova osoba bila žrtva obrednog žrtvovanja, mada ne isključuju ni druga objašnjenja, uključujući razlike u društvenom položaju ili posebnu ulogu pokojnika. Za pouzdanije zaključke biće potrebna dodatna proučavanja skeletnih ostataka.
Raspored pojedinih kostiju ukazuje na mogućnost da su posmrtni ostaci naknadno premeštani. Na to ukazuje i nedostatak određenih kostiju. Takvi nalazi mogli bi da budu povezani sa običajima ponovnog sahranjivanja ili posebnim postupanjem sa ostacima predaka.
U drevnim andskim zajednicama odnos prema mrtvima nije se uvek završavao sahranom. Posmrtni ostaci važnih članova zajednice mogli su da budu deo kasnijih obreda, tokom kojih su kosti premeštane, čuvane ili ponovo polagane u grobnice.
O bogatstvu i umeću zanatlija civilizacije Čimu svedoče i brojni predmeti pronađeni u grobnici. Među njima su ukrašene naušnice, ogrlice, metalni ukrasi za glavu, rezbarene drvene kutije i predmeti izrađeni od školjki i kvarca.
Pronađeni su i ostaci tkanina sa raznobojnim motivima, koji pružaju uvid u razvijeno tekstilno zanatstvo. Nakit, oružje i drugi pogrebni prilozi mogli su da odražavaju društveni položaj pokojnika, ali i verovanja o smrti i zagrobnom životu.
Za arheologe je naročito dragoceno to što mogu da proučavaju prvobitni raspored posmrtnih ostataka i predmeta. On pruža podatke o načinu sahranjivanja, redosledu pogrebnih radnji i mogućim odnosima među osobama koje su počivale u istom kompleksu.
Zbog osetljivosti posmrtnih ostataka i drugih pronađenih materijala, istraživanja se sprovode veoma pažljivo. Pre uklanjanja nalaza koristi se fotogrametrija, postupak kojim se na osnovu velikog broja fotografija snimljenih iz različitih uglova izrađuje precizan trodimenzionalni prikaz nalazišta.
Na taj način stručnjaci mogu da sačuvaju podatke o položaju svakog predmeta i nakon njegovog uklanjanja radi dalje analize i zaštite. Ova metoda posebno je korisna kada postoji opasnost da se osetljivi ostaci oštete tokom iskopavanja.
Šta je Čan Čan
Čan Čan bio je jedno od najvećih i najznačajnijih urbanih središta Južne Amerike pre dolaska Evropljana. Civilizacija Čimu razvijala se duž severne obale današnjeg Perua približno od 900. do kraja 15. veka, kada je njenu teritoriju osvojilo Carstvo Inka.
Grad je poznat po monumentalnoj arhitekturi i velikim kompleksima podignutim od nepečene opeke. Bio je važno političko, privredno i zanatsko središte, a njegovi stanovnici naročito su se isticali u obradi metala i izradi nakita i tkanina.
Pretpostavlja se da su vladari Čimua imali posebne palate i pogrebne komplekse, u kojima su se i nakon njihove smrti mogli održavati obredi posvećeni precima. Zbog toga nova grobnica predstavlja važan izvor saznanja o životu vladajućeg sloja, društvenim razlikama i verskim običajima ove civilizacije.
Predstojeće analize trebalo bi da pomognu u utvrđivanju identiteta sahranjenih osoba, njihove međusobne povezanosti i mogućih razloga za neobične pogrebne postupke.
Iako su crvena lobanja i dragoceni predmeti izazvali najveće interesovanje, značaj otkrića mnogo je širi. Zahvaljujući izuzetnoj očuvanosti grobnice, arheolozi imaju retku priliku da rekonstruišu jedan složen pogrebni obred i bolje razumeju odnos prema smrti i precima u civilizaciji Čimu, čiji su mnogi običaji do danas ostali nedovoljno poznati.
(Telegraf Nauka / Popular Mechanics)