Arheolog 3 godine putuje kao viking: Na ekspediciji otkrio neverovatne stvari o skandinavskim moreplovcima
Arheolog Grir Džaret sa Univerziteta u Lundu putuje kao viking već 3 godine. Ova neverovatna ekspedicija dokazala je da su vikinzi putovali dalje od Skandinavije i od kopna nego što se dosad mislilo da je moguće.
Osim toga, u najnovijoj studiji, objavljenoj u Journal of Archaeological Method and Theory, on je otkrio dokaze decentralizovane mreže luka lociranih na ostrvima i poluostrvima, a koje su imale ključnu ulogu u trgovini i putovanjima vikinškog doba, saopštio je Univerzitet u Lundu.
Jedrilicom – otvorenim klinker čamcem sličnim brodovima koji su korišćeni tokom vikinškog doba – arheolog je putovao od Trondhajma do Polarnog kruga 2022. Od tada su Grir Džaret i njegov tim prešli više od 5.000 kilometara vikinškim trgovačkim putevima. Njegovo istraživanje pokazalo je da su vikinzi putovali dalje od kopna nego što se mislilo.
- Mogu da dokažem da ovaj tip čamca dobro plovi na otvorenom moru, u teškim uslovima. Ali navigacija blizu kopna i u fjordovima ponekad predstavlja izazov koji su podjednako veliki, ali ne tako očigledni. Primer su podvodne struje i vetrovi koji duvaju sa planinskih padina – rekao je Grir Džaret, doktorand arheologije na Univerzitetu Lund.
Ove ekspedicije nisu bile bez rizika. Kada je jarbol koji je držao glavno jedro pukao kod obale Norveške, posada je bila primorana da improvizuje kako bi se spasila iz nevolje.
- Hladnoća na Lofotskim ostrvima bila je izazov. Ruke su nam zaista stradale. U tom trenutku sam shvatio koliko je ključno imati dobru posadu – rekao je Grir Džaret.
Džaret je takođe testirao sposobnosti čamca na otvorenom moru, ploveći i Kategatom i Baltičkim morem. Uprkos nedostatku kobilice sa dubokim gazom, Džaret kaže da su čamci iznenađujuće stabilni.
Da bi identifikovao specifične vikinške rute, on je takođe intervjuisao mornare i ribare o rutama koje su se tradicionalno koristile u 19. i početkom 20. veka, kada su jedrilice bez motora još uvek bile uobičajene u Norveškoj.
- Koristio sam iskustvo sa sopstvenih putovanja i tradicionalno znanje mornara da rekonstruišem moguće vikinške rute – objavio je on.
Vikinzi nisu plovili pomoću mapa, kompasa ili sekstanta. Umesto toga, koristili su „mentalne mape“, gde su sećanja i iskustva igrala ključnu ulogu. Takođe su koristili mitove povezane sa različitim obalskim znamenitostima.
- Primeri uključuju vikinške priče o ostrvima Torghaten, Hestmona i Skrova duž norveške obale. Priče služe da podsete mornare na opasnosti koje okružuju ova mesta, ili na njihov značaj kao navigacionih oznaka – objasnio je Džaret.
Kombinacijom direktnog iskustva, karakteristika čamaca i digitalne rekonstrukcije izgleda pejzaža u vikinško doba, Džaret je u svojoj najnovijoj publikaciji identifikovao četiri moguće vikinške luke duž norveške obale. Lokacije ovih luka, koje naziva i utočištima, dalje su na moru od velikih luka i čvorišta, poznatih do danas.
- Sa ovim tipom čamca, mora biti lako ući i izaći iz luke u svim mogućim uslovima vetra. Mora postojati nekoliko ruta za ulazak i izlazak. Plitke uvale nisu problem zbog malog gaza čamaca. Međutim, ulazak duboko u uske fjordove je problematičan. Teško je ploviti uz vetar sa četvrtastim jedrom, a čamci su osetljivi na katabatičke vetrove – objasnio je Džaret.
KO SU VIKINZI?Vikinzi je termin kojim se označavaju nordijski, tj. skandinavski ratnici, pirati i trgovci koji su tokom takozvanog vikinškog doba, od 793. do 1066. godine, krenuli u pljačkaške, ali i osvajačke pohode po Evropi i svetu. Iako se često koristi kao termin za narod, termin viking to nije, već označava nečije „zanimanje“.
- Novi talas skandinavskih migracija iznenadio je zapadnu Evropu krajem 8. i početkom 9. veka. O prilikama koje su tada vladale u skandinavskim zemljama evropski savremeni pisci znali su veoma malo, pa su glavni izvor za to doba kasniji nordijski tekstovi literarnog karaktera. Doba takozvanih normanskih ili vikinških napada iz skandinavskih zemalja obuhvata razdoblje od približno 300 godina (od kraja 8. do kraja 11. veka). Naziv normani nastao je u napadnutim evropskim zemljama koje su o napadačima znale samo da dolaze preko mora, sa severa. Naziv viking označava gusara u staronorveškom. Nastao je od reči vik, koja znači zaliv, i dodatka -ing, pa ukupno označava čoveka koji silazi u morski zaliv da bi pošao na gusarenje i u pomorske podvige. Reč viking je naziv sa sam gusarski poduhvat – piše Miroslav Brandt u knjizi „Srednjovjekovno doba povijesnog razvitka“.
U drugoj polovini 8. veka Norvežani su počeli napade na Šetlandsko ostrvo i grupu Orkni, dodaje. A sledili su napadi na Veseks i Nortambriju.
- Oskudnost norveškog tla uzrok je što je norveška invazija izrazito težila za osvajanjem područja pogodnog za naseljavanje. Počevši od tridesetih godina 9. veka napadima Norvežana pridružuju se i Danci. Njihovi bezbrojni napadi na Englesku doveli su do zaposedanja dve trećine nizije Britanskog ostrva. Prodirali su duboko u unutrašnjost Francuske pljačkajući i paleći. Između 859. i 861. uplovili su u Sredozemno more i opustošili pojedine delove južne Francuske, Pizu u Italiji i veliki deo Toskane. Krajem 8. i početkom 9. veka u invaziju Normana uključili su se i Šveđani. Oni su napadali i zatim stvarali trajna uporišta na obalama Riškog i Finskog zaliva. Otuda su kretali prema jugu kao trgovci i ratnici, unajmljujući se u vojnu službu ruskih knezova u Ladogi, Novgorodu, Kijevu… Već 839. njihovi predstavnici dopiru preko Rusije sve do Carigrada – navodi se u knjizi. Deo vikinga uspeo je da stigne i do Severne Amerike, koju su nazvali Vinland.
(Telegraf Nauka/Lund University)
Video: Posetili smo „najstariju piramidu na svetu“
Nauka Telegraf zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.