Ograde od pletene žice redukuju predatorske napade na stoku
Predator mora da jede, ali ponekad to nanosi štetu ljudima koji žive u istoj oblasti, što često dovodi do smrti mesoždera.
Ojačana skloništa su jedna strategija u Tanzaniji da se zaštite i stoka i ranjive vrste mesoždera. Međutim, gde onda lavovi, leopardi i hijene idu na večeru?
Nova studija pod vođstvom Državnog univerziteta Kolorada pokazuje da dobre ograde zaista čine dobre susede pošto su dobro ograđeni prostori takođe korisni stočarima koji žive u okolini.
Umesto da jedu lakše dostupne obroke u susedstvu i nanose štetu susedima koji nemaju dobro ograđene prostore, predatori izgleda potpuno izbegavaju oblasti gde su neki prostori za stoku ograđeni žičanom mrežom, koja je efikasnija od tradicionalnih afričkih boma, uzvrđenja od bodljikavog grmlja.
Ovi nalazi su prvi koji demonstriraju koristan posredni efekat u cilju redukcije konflikta sa velikim mesožderima, koji imaju značajnu ulogu u ekosistemima. Odsustvo alfa predatora može izazvati talas posledica koje remete mrežu lanaca ishrane i utiču na zdravlje životne sredine.
Koegzistencija ljudi i mesoždera predstavlja globalni izazov, a sukob zbog toga što životinje napadaju stoku je među najvećim pretnjama koegzistenciji.
Studija pokazuje efikasnost proaktivnih, nesmrtonosnih mera za zaštitu stoke od predatora, koje su od koristi ne samo za napadnuto gazdinstvo, već potencijalno i za susedna.
Razumevanje složenih interakcija između predatora, ljudi i intervencija u cilju rešavanja konflikta može doprineti efikasnoj upotrebi resursa za konzervaciju i boljim ishodima za ljude, stoku i ugrožene vrste.
Ranija studija je pokazala da prostori za stoku ograđeni žičanim mrežama smanjuju napade predatora na goveda, koze i ovce u oblasti oko nacionalnog parka Ruaha na jugu Tanzanije, bitnog terena za konzervaciju velikih mesoždera. U ovom agropastoralnom sistemu, stoka je u ograđenom prostoru noću, kad su predatori aktivni, a izvodi se na pašnjake tokom dana.
Park i okolne oblasti štite 10% afričkih lavova, pored drugih mesoždera, ali svako domaćinstvo na granici sa parkom ima verovatnoću od oko 30% da izgubi jednu ili više svojih životinja svake godine zbog predatorstva, što je znatan ekonomski gubitak za ove male farmere.
Organizacija za zaštitu lavova subvencionisala je 75% troškova izgradnje utvrđenih prostora za stoku. Nakon samo pet godina, pokazala je analiza, korist od sprečavanja smrti stoke bila je tri do sedam puta veća nego suma koju su platili vlasnici. Trošak bude nadoknađen u periodu od tri meseca do dve godine, tako da pojačana zaštita smanji rizik dovoljno i isplati se relativno brzo.
Mesečni podaci iz 758 stočnih gazdinstava od 2010. do 2016. pokazali su da su mrežaste žičane ograde bile 94% efikasne u smanjenju opasnosti od predatora u kratkoročnom pogledu i 60% efikasne dugoročno.
Nova studija je ispitala 25.000 mesečnih izveštaja stočara i otkrila da domaćinstva pored onih sa mrežastim žičanim ogradama takođe prijavljuju manje napada na svoju stoku – prvi put je demonstriran koristan indirektni efekat.
Iako studija ne daje odgovor na pitanje zašto mesožderi ostaju na distanci, istraživači kažu da je moguće da su zaštićeni prostori prevelik posao za predatore. Susedstvo sa tri ili četiri utvrđena prostora predstavljaće veći rizik i veći napor pošto znaju da ne mogu izvući stoku iz tog prostora. Noćni restoran je prosto manje dostupan i privlačan.
Poput mnogih nacionalnih parkova, Ruaha je ogroman i nije izvodljivo ograditi ga žičanom mrežom. Ograđivanje parka bi takođe imalo negativne ekološke posledice zbog izolacije životinja, a isključivanje ljudi bi stvorilo još veći konflikt između obližnjih zajednica i konzervacionih interesa.
Podaci iz drugih oblasti bi pomogli u cilju konzervacije i pronalaženja rešenja za konflikte. Možemo shvatiti koji faktori doprinose predatorskim događajima na određenom ranču i uzimajući u obzir složenost većeg sistema možemo shvatiti koji metodi će biti efikasni, kažu istraživači.
(Telegraf Nauka/Phys.org)