Ovo stvorenje postoji između ŽIVOTA i NEŽIVOTA: Otkriven ćelijski entitet koji je potpuno zbunio naučnike

A. I.
Vreme čitanja: oko 2 min.

Foto: Shutterstock/Dmitriy Maiorescu

Definicija života na prvi pogled vrlo je jednostavna. Od ljudi, preko životinja, pa sve do jednoćelijskih organizama sposobnih za razmnožavanje, svi su deo drva života. Ali postoje organizmi koji su problem za ovakve definicije, poput virusa. Virusi ne rastu, ne razmnožavaju se samostalno, niti stvaraju svoju energiju, oni obično nisu deo drveta života. Međutim, kada virus inficira domaćina, postaje izuzetno aktivan i može biti odgovoran za događaje koji menjaju svet poput pandemije kovida-19, ebole, španskog gripa...

Međutim, život je komplikovan, i ova kontroverzna podela na život i neživot može imati sive zone u kojima se čini da organizmi prkose očekivanjima oba tabora, piše Popular Mechanics. Nedavno su naučnici pronašli novog člana ove zbunjujuće grupe.

U novom radu, objavljenom na serveru bioRxiv, istraživači iz Kanade i Japana opisali su kako su identifikovali novi ćelijski entitet za koji se čini da se nalazi na granici između tipičnih definicija virusa i ćelijskog života.

Nazvan Sukunaarchaeum mirabile po božanstvu iz japanske mitologije poznatom po svom malom stasu, ovaj entitet sadrži neophodne gene za stvaranje sopstvenih ribozoma i informacione RNK, a to je nešto što tipičnom virusu nedostaje. Ali, poput virusa, on prebacuje određene biološke funkcije na svog domaćina i čini se da je jedinstveno opsednut sopstvenom replikacijom.

- Njegov genom je izuzetno ogoljen, nedostaju mu gotovo svi prepoznatljivi metabolički putevi i prvenstveno kodira mehanizme za svoje replikaciono jezgro: replikaciju DNK, transkripciju i translaciju. Ovo sugeriše nivo metaboličke zavisnosti od domaćina bez presedana, stanje koje dovodi u pitanje funkcionalne razlike između minimalnog ćelijskog života i virusa - napisali su autori.

Tim predvođen Rjoom Haradom, molekularnim biologom sa Univerziteta Dalhauzi u Halifaksu, slučajno je naišao na ovo čudno stvorenje dok je proučavao genom morskog planktona Citharistes regius. U okviru genomskih podataka, Harada i njegov tim pronašli su petlju DNK koja se nije poklapala ni sa jednom poznatom vrstom. Na kraju su utvrdili da organizam pripada domenu arheja (Archaea), grupi koja se povezuje sa prokariotskim ćelijama, ali od koje su pre nekoliko milijardi godina na kraju potekle i eukariotske ćelije.

Možda najznačajnija karakteristika organizma Sukunaarchaeum jeste njegova ekstremna redukcija genoma, sa samo 238.000 baznih parova DNK. Virusi mogu sadržati stotine hiljada više baznih parova, a njihov broj može dosezati i milione. Što se tiče drugih arheja, najmanji poznati kompletan genom u ovoj grupi ima 490.000 baznih parova, što znači da Sukunaarchaeum sadrži manje od polovine broja baznih parova koje poseduje čak i najmanji genom arheja.

- Otkriće organizma Sukunaarchaeum pomera konvencionalne granice ćelijskog života i naglašava veliku, neistraženu biološku novinu u okviru mikrobioloških interakcija. Dalje istraživanje simbiotskih sistema može otkriti još neobičnije oblike života i time preoblikovati naše razumevanje ćelijske evolucije - napisali su autori.

(Telegraf Nauka/Popular Mechanics)