Istraživači otkrivaju da su psihopatske crte povezane sa razlikama u jeziku
Popularna kultura često prikazuje osobe sa psihopatijom kao hladne, bezosećajne i prazne. Međutim, nedavno istraživanje sa Univerziteta Misisipija pokazalo je da je jezik koji je povezan sa psihopatskim crtama složeniji nego u uobičajenim opisima.
Psiholozi na Univerzitetu Misisipija proučili su stotine autobiografskih eseja i otkrili da su tri crte koje se često koriste kao okvir za razumevanje psihopatije – smelost, zloba i neinhibiranost – povezane sa različitim obrascima u jeziku.
„Cilj nije da se psihopatija dijagnostikuje na osnovu jezika. Cilj je da se ukaže na činjenicu da se psihopatija ispoljava u svakodnevnim ponašanjima, čak i suptilnim ponašanjima kao što je jezik“, kažu istraživači. „Ako želimo da razumemo psihopatiju i različite crte koje je čine, moramo kreativno razmišljati o tome kako te crte oblikuju društvenu interakciju“.
Tri navedene crte koje se koriste za razumevanje i procenu patologije mogu da utiču na svakodnevne akcije i ponašanja, kao što je način na koji osoba govori o sebi.
Istraživanje je obuhvatilo 450 učesnika, uključujući studente i osobe koje su prijavile raniji boravak u zatvoru. Od učesnika je zatraženo da odgovare na pitanja o usponima, padovima i prekretnicama u svom životu. Zatim su popunili upitnik radi merenja psihopatskih crta.
Istraživači su koristili softver za analizu teksta da bi ispitali koliko često su učesnici koristili reči povezane s kategorijama kao što su pozitivan ton, negativan ton, postignuće, moć i rizik.
Otkriveno je da su osobe s višom ocenom u pogledu neinhibiranosti češće koristile negativne reči i ređe pominjale prijatelje, koristile pozitivne reči ili reči povezane s postignućem. Viši nivo zlobe bio je povezan s pozitivnijim tonom i više govora vezanog za postignuće i nagradu, uz manje negativnog emocionalnog jezika. Osobe s višom ocenom smelosti koristile su manje reči povezanih sa anksioznošću – kao što su strah ili briga – i manje su pominjale mentalnu bolest.
„Ovo nam govori da priča koju pričamo o svom životu ima značenje. Ona pomaže ljudima da shvate svoja iskustva, da razviju pogled na svet i dosledan osećaj o tome ko su“, kažu istraživači. „Ono što počinjemo da uočavamo jeste da u psihopatiji postoje crte koje se odnose na razlike u stvaranju značenja i načine na koje ljudi razmišljaju o svom životu“.
Povezanost izbora reči i crte takođe zavisi od toga na koje tematsko pitanje se odgovara, što ukazuje da psihopatski jezik nije prazan ili lišen emocija, kako se često prikazuje; naprotiv, zavisi od konteksta i od crte.
„Ljudi su skloni da o psihopatiji razmišljaju kao o jednoj stvari, a ona je zapravo višedimenzionalna. Kad to kažemo, mislimo da svako postoji u tom spektru. Svako ima neki stepen zlobe, smelosti i neinhibiranosti“, kažu naučnici. „Posmatranje iz višedimenzionalne perspektive omogućava da vidimo kako se te crte mogu ispoljiti u neforenzičkim populacijama, kod ljudi koji nisu počinili neki zločin. To nam omogućava da vidimo kako te crte utiču na studente, poslovne profesionalce ili međuljudske odnose“.
Kao mnoge patologije ličnosti, psihopatija postoji u spektru, sa uobičajenim konceptom „psihopate“ na jednom kraju i osobom s niskim nivoom smelosti, zlobe i neinhibiranosti na drugom kraju. To je delimično razlog zašto postoji tendencija da se ljudi ne nazivaju „psihopatama“, pošto se psihopatija ne posmatra kao kategorija. Međutim, psihopatske dimenzije mogu da predvide važne ishode, poput zločina, povratka nepoželjnom ponašanju ili nasilja u intimnim odnosima.
„Naše istraživanje sugeriše da je važno gledati dalje od te etikete, u različite komponente ili dimenzije psihopatije, jer svaka od tih dimenzija ima poseban skup ishoda ili stvari koje može da predvidi“, kažu istraživači.
Takođe, kao mnoga mentalna stanja, psihopatija se može tretirati da bi se simptomi sveli na minimum. Ako želimo da budemo sposobni da lečimo ili, idealno, čak sprečimo razvoj psihopatije, moramo razumeti mehanizme koji su u igri. Reč je o razumevanju specifičnih faktora koji doprinose tim dimenzijama.
(Telegraf Nauka/EurekAlert)