Zamene za šećer su rizične za jetru, utvrdili naučnici

T. B.
Vreme čitanja: oko 3 min.

Foto: Shutterstock

Novo naučno istraživanje dovodi u pitanje uobičajenu pretpostavku da su proizvodi bez šećera — posebno oni zaslađeni zamenama poput šećernog alkohola sorbitola — bez rizika po zdravlje jetre. Ove supstance se široko koriste kao nisko‑kalorijske alternative šećeru u žvakaćim gumama, dijetetskim poslasticama, proteinskim pločicama i sličnim proizvodima, često se smatraju zdravijom izborom za ljude koji žele da smanje unos šećera. Međutim, poslednja istraživanja pokazuju da bi ova percepcija mogla biti previše pojednostavljena, prenosi SciTechDaily.

Ključna nalaza dolazi iz studije objavljene u Science Signaling koju je vodio profesor Geri Pati sa Vašington univerziteta u Sent Luisu. Tim je proučavao metabolizam sorbitola u organizmu i otkrio neočekivani biološki put kojim ova supstanca može da utiče na jetru.

U modelima zasnovanim na zebricama (vrsta ribe često korišćena u naučnim eksperimentima), pokazano je da sorbitol nije inertan i sam po sebi bez efekta, već da se u telu može konvertovati u fruktozu — ugljeni hidrat koji se u jetri obrađuje na način sličan šećeru i koji je povezan sa nakupljanjem masti i oštećenjem jetre.

Ovaj proces počinje već u crevima: enzimi mogu sintetisati sorbitol iz glukoze nakon obroka, čak i kod ljudi bez dijabetesa. Količina sorbitola koja se formira zavisi ne samo od unetog sorbitola u hrani, već i od unosa glukoze i sastava Vaše crevne mikrobiote.

Određene bakterije u crevu mogu razgraditi sorbitol u bezopasne nusproizvode, ali ako je ta mikrobiološka „odbrana“ preopterećena — bilo zbog velike količine sorbitola ili zbog prekomerne glukoze — sorbitol se prenosi u jetru gde se pretvara u fruktozu i pokreće biološke reakcije koje mogu doprineti nakupljanju masnih naslaga i oštećenju jetre.

To znači da, iako se sorbitol dugo smatrao bezbednom zamenom šećera jer ne uzrokuje nagli porast šećera u krvi, njegova metabolička sudbina u telu nije bez posledica. Proteini i enzimi koji analiziraju sorbitol u crevu i jetri mogu ga preusmeriti na puteve metabolizma slične onima za fruktozu — a fruktoza je kao zaseban šećerni oblik već ranije povezana sa steatoznom bolešću jetre (nakupljanje masti u jetri) i metaboličkim poremećajima koji danas pogađaju veliki deo odrasle populacije širom sveta.

Jedan od najvažnijih aspekata otkrića jeste uloga crevne mikrobiote — zajednice bakterija koje žive u Vašem digestivnom traktu i koje mogu da razgrade sorbitol pre nego što on stigne do jetre. Kada takvih bakterija ima dovoljno i kada njihova razgradna sposobnost nije preopterećena, telo može bez većih problema obraditi sorbitol.

Međutim, kada se unesu prevelike količine sorbitola (što može da se dogodi konzumiranjem više prerađenih proizvoda istovremeno ili uz vrlo visok unos glukoze), mikrobi mogu biti „preplavljeni“. U takvim slučajevima sorbitol prelazi u krvotok i završava u jetri, gde se konvertuje u fruktozu i utiče na metaboličke procese koji mogu dovesti do masne jetre i inflamacije.

Važno je naglasiti da ovo istraživanje ne znači automatski da svaki proizvod sa sorbitolom dovodi do oboljenja kod svakog pojedinca — mnogo toga zavisi od količine unetog sorbitola i glukoze, od sastava Vaše crevne mikrobiote, kao i od ukupnog stanja metabolizma i načina ishrane. Ipak, otkriće jasno postavlja pitanje koje se sve više javlja u naučnoj literaturi: da li su zaslađivači doista „bezbedna“ alternativa šećeru ako se uzmu u obzir njihovi metabolički putevi i efekti na jetru i druge organe?

Ovo istraživanje naglašava da ne postoji jednostavan „besplatan obrok“ kada je reč o zameni šećera — i da kontekst celokupne ishrane i metabolizma igra važnu ulogu u tome kako telo reaguje na različite supstance koje unosimo. Industrijski dizajnirani zaslađivači, iako često predstavljeni kao zdravija opcija, mogu u nekim uslovima imati neočekivane efekte koji nisu uvek bolji od samog šećera, posebno kada su u pitanju vrlo visoki nivoi unosa ili specifični metabolički profili pojedinaca.

Za one koji žele da smanje unos šećera, najefikasniji pristup za jetru i metaboličko zdravlje i dalje ostaje smanjenje ukupnog unosa zaslađenih i prerađenih namirnica — bilo da su zaslađene šećerom ili njegovim zamenama — i oslanjanje na prirodnu, neopterećenu ishranу. Ukoliko postoji zabrinutost u vezi sa jetrom ili metaboličkim zdravljem, konsultacija sa zdravstvenim radnikom i prilagođavanje načina ishrane i stila života u skladu sa individualnim potrebama ostaje ključna strategija za očuvanje zdravlja.

(Telegraf Nauka / SciTech Daily)