Bolje spavanje, bolji šećer u krvi – obrasci sna povezani sa stabilnošću glukoze

D. M.
Vreme čitanja: oko 2 min.

Foto: Shutterstock/Ground Picture

Istraživanje pod vođstvom Laboratorije Vestlejk za nauke o životu i biomedicinu u Kini otkriva da su neadekvatna dužina i kasni početak spavanja povezani sa povećanom glikemijskom varijabilnošću kod odraslih.

Kontinuiran monitoring glukoze pokazao je da osobe koje stalno kratko spavaju i kasno odlaze na spavanje doživljavaju veću glikemijsku varijabilnost nivoa glukoze u krvi, što može imati implikacije po prevenciju i kontrolisanje dijabetesa.

Regulacija šećera u krvi ima bitnu ulogu u metaboličkom zdravlju, a fluktuacije u nivoima glukoze povezane su sa komplikacijama dijabetesa. Ranije istraživanje je identifikovalo nedovoljno spavanje kao faktor rizika za poremećen metabolizam glukoze, ali dugoročni obrasci spavanja i njihovi efekti na glikemijsku varijabilnost ostaju nedovoljno istraženi.

Studija je analizirala 1.156 osoba, starosti od 46 do 83 godine. Učesnici su prijavljivali procene svog spavanja u više navrata i nosili uređaje za kontinuiran monitoring glukoze 14 uzastopnih dana radi beleženja fluktuacija glukoze u krvi u realnom vremenu.

Ustanovljena su četiri obrasca dužine spavanja: vrlo neadekvatno spavanje (4,7-4,1 sati), umereno neadekvatno spavanje (6,0-5,5 sati), blago neadekvatno spavanje (7,2-6,8 sati) i adekvatno spavanje (8,4-8,0sati). Dve grupe u pogledu vremena početka spavanja su identifikovane: postojano rano započinjanje spavanja i postojano kasno započinjanje spavanja.

Kontinuiran monitoring glukoze je pokazao da osobe u grupi sa vrlo neadekvatnim spavanjem imaju za 2,87% povećanu glikemijsku varijabilnost i porast od 0,06 mmol/L u prosečnim dnevnim fluktuacijama glukoze, naspram onih u grupi sa adekvatnim spavanjem.

Osobe u grupi kasnog započinjanja spavanja imale su 1,18% veću glikemijsku varijabilnost i porast od 0,02 mmol/L prosečnih dnevnih fluktuacija glukoze. Oni sa kratkim spavanjem i kasnim započinjanjem spavanja imali su veću glikemijsku varijabilnost naspram onih sa samo jednim od ta dva faktora, što ukazuje na udruženi efekat na regulaciju šećera u krvi.

Dugoročno neadekvatno trajanje spavanja i odloženo započinjanje spavanja korelirali su sa većim fluktuacijama glukoze u krvi, sugerišući da oba faktora doprinose metaboličkoj neispravnosti.

Rezultati sugerišu da dovoljno trajanje spavanja i ranije započinjanje spavanja mogu biti ključni za optimizaciju glikemijske kontrole i smanjivanje rizika povezanih sa dijabetesom.

(Telegraf Nauka/MedicalXpress)