Mleko i vino za mrtve: Pronađeni prvi dokazi pogrebnih darova na Menorki pre 2.000 godina
Stanovnici Menorke i ostalih Balearskih ostrva tokom kasnog gvozdenog doba, u posttalajotskom periodu, pre više od 2.000 godina, bili su sve više povezani sa ostatkom Mediterana. Međutim, zadržali su i svoje specifične pogrebne tradicije – sahranjivanje članova porodice u grobnicama uklesanim u stenu, tj. veštačkim pećinama, saopštio je Autonomni univerzitet u Barseloni (UAB).
Neke od ovih pećina imale su spoljašnja dvorišta smeštena ispred grobnih odaja, gde su možda prinošene životinjske žrtve. Arheolozi čak pretpostavljaju da su se kvarljiva hrana ili tečnosti prinosile u karakterističnim ostrvskim posudama, kao što su posude sa visokim dnom. Do sada, međutim, sadržaj ovih keramičkih posuda nikada nije bio identifikovan.
Studija koju su sproveli Autonomni univerzitet u Barseloni (UAB), Superkompjuterski centar u Barseloni – Nacionalni centar za superračunarstvo (BSC-CNS) i Univerzitet Pompeu Fabra (UPF) sada otkriva koje su to supstance bile i u kojim su posudama čuvane, u članku objavljenom u Journal of Archaeological Science. Studija je takođe uspela da identifikuje autohtoni ritual koji se izvodio na Menorki tokom tog perioda.
Analiza organskih ostataka iz 34 keramičke posude pronađene u pećini 45 grobnog kompleksa Calescoves (Alaior) pokazuje da su male posude sa visokim dnom uglavnom sadržale mlečne proizvode. Takođe su identifikovani tragovi vina, koji su se pojavili samo na nekoliko lokalnih primeraka, klasifikovanih kao posude izrađene po stranom uzoru, s obzirom na to da su stilovi poticali iz drugih mediteranskih kultura, posebno iz punskog sveta. Studija prvi put pruža dokaze da je vino, proizvod stranog porekla, bilo prisutno u jednom pogrebnom ritualu na Menorki.
Rezultati pružaju dublji uvid u žrtvene priloge i pogrebne prakse posttalajotskog perioda.
- Ovi nalazi otkrivaju složene, isprepletene odnose između lokalnih zajednica i ljudi iz drugih regiona. Iako su stanovnici ostrva usvojili strane keramičke oblike, nastavili su da ih koriste za vino – upravo za onu supstancu za koju su ove posude prvobitno i bile namenjene – rekla je Sonja Karbonel (Sònia Carbonell), istraživačica u centru BSC-CNS i koautorka studije.
Vino je na ostrvo verovatno stizalo putem trgovačkih mreža, podstaknuto potražnjom određenih pojedinaca ili istaknutih grupa unutar posttalajotskih zajednica.
- Čini se da uvođenje vina ne podrazumeva zamenu lokalnih tradicija, već prilagođavanje tih elemenata sopstvenim kulturnim kodovima, što ističe postojanost i ponovno potvrđivanje posebnog kulturnog identiteta u kontekstu kontakata i razmena – naglasila je Karbonelova.
- Studija nudi odgovor u pogledu namene i upotrebe posuda sa visokim dnom koje su toliko karakteristične za pogrebni svet Menorke. Ali ona takođe pokazuje kako se pitanja u vezi sa tipologijom keramike mogu rešiti proučavanjem funkcije i sadržaja – rekla je Adrija Bru (Adrià Breu), istraživač na Odseku za praistoriju univerziteta UAB i koautor studije.
Studija je takođe potvrdila hipotezu da je još jedna mala posuda loptastog tela sa izlivnikom – koja se ranije dovodila u vezu sa sahranjivanjem odojčadi na Ibici – služila kao flašica za bebe.
- Ova flašica za bebe govori nam o odgajanju i negi dece: o ljudima koji hrane odojčad i o praksama koje su takođe bile uključene u pogrebne rituale - objasnila je Margalida Kol (Margalida Coll), istraživačica na UPF-u i koautorka studije.
Posude sa visokim dnom imaju veoma ograničenu zapreminu, što ukazuje na žrtvene priloge ili simboličnu konzumaciju malih količina mleka. Nadalje, studija sugeriše da su unutrašnjost pećine i dvorište imali različite funkcije. Predmeti poput flašice za hranjenje odojčadi pratili su pokojnika unutar grobne odaje. Posude pronađene u dvorištu, nasuprot tome, odražavaju radnje živih na ulazu u grobnicu: prinošenje žrtava, zajedničku konzumaciju i komemorativne prakse.
„Ritualno posuđe“ ispitivano u studiji pronađeno je 2023. i 2024. godine. Veliki udeo primeraka, koji su u mnogim slučajevima bili netaknuti i u odličnom stanju očuvanosti, i dalje se nalazio u svom prvobitnom položaju, što je veoma neuobičajena okolnost. Pored malih posuda sa visokim dnom i onih nastalih po stranom uzoru – malih vrčeva sa bočnim drškama, vrčeva i zdela – ovaj skup uključuje i konične posude tipične za Balearska ostrva, kao i razne posude tipa kadionica, do sada dokumentovane samo na Menorki. Među identifikovanim proizvodima, pored mlečnih proizvoda i vina, nalazile su se i životinjske masti i razna biljna ulja.
U studiji je primenjena inovativna metodologija za analizu organskih ostataka, koja je kombinovala skeniranje artefakata sa mikroiskopavanjem u laboratoriji i hemijskom analizom.
- Jedinstvenost posuda sa visokim dnom primorala nas je da unapredimo naše analitičke metodologije – objasnila je Adrija Bru. - Uobičajeno je da su hemijski testovi za mlečne proizvode i za vino odvojeni postupci koji zahtevaju dvostruku količinu uzorka. U našim laboratorijama na UAB-u uspeli smo da ih objedinimo u jedinstven postupak i time prepolovimo potrebnu količinu uzorka. Ovo unapređenje bilo je ključno za nastavak istraživanja, jer su dimenzije posuda toliko male da bi nas sprečile da radimo sa količinom uzorka koja se inače zahteva.
Ovo je prvi put da je analiza organskih ostataka sprovedena na tako velikom i koherentnom skupu uzoraka sa Menorke.
- Ovo je posebno značajno jer omogućava da se posude proučavaju zajedno i da se rezultati tumače u kontekstu doslednih ritualnih i pogrebnih praksi – napomenula je Karbonelova.
Analize su rasvetlile pitanje koje se stalno ponavlja u proučavanju pogrebnih konteksta na Menorki: šta je mogao biti sadržaj posuda sa visokim dnom. Analize su dokumentovale ostatke mlečnih proizvoda u većini primeraka, dok su u manjem broju identifikovane druge supstance povezane sa životinjskim mastima.
Posude sa visokim dnom su ručno rađeni keramički predmeti. Svaka od njih ima sopstvene specifičnosti u pogledu dimenzija i ukrašavanja, ali sve dele niz zajedničkih karakteristika, kao što su uzdignuta osnova i ukrašeni kartuš sa biljnim ili geometrijskim motivima. Dokumentovane su u različitim arheološkim kontekstima, kako ritualnim, tako i domaćim, ali se u najvećem broju javljaju upravo u pogrebnim kontekstima. Pretpostavlja se da bi one mogle predstavljati lokalnu adaptaciju kadionica dokumentovanih u punsko-helenističkom svetu. Takođe je izneta pretpostavka da bi to mogli biti predmeti koje su izradili određeni pojedinci, pa bi njihovo polaganje u pogrebne kontekste moglo odražavati izvestan izraz individualnosti.
Dokazi koji su sada pronađeni doprinose razjašnjavanju moguće funkcionalnosti ovih posuda i otvaraju nove perspektive za tumačenje njihove uloge u okviru ritualnih i pogrebnih praksi posttalajotskih zajednica.
- Posebno je značajno što su analize ostataka identifikovale tragove mlečnih proizvoda u većini ovih posuda. Ovo otkriće dobija poseban značaj kada uzmemo u obzir ulogu mleka i njegovih prerađevina u ishrani posttalajotskih zajednica - ističu istraživači.
Metodologija primenjena u proučavanju ovih primeraka pruža smernice za buduća istraživanja pogrebnih prostora i predmeta u arheološkim kontekstima.
(Telegraf Nauka/Universitat Autonoma de Barcelona)