Sistem za grejanje star 700 godina pronađen gotovo neoštećen ispod švajcarskog manastira

Vreme čitanja: oko 4 min.

Foto: Shutterstock

Srednjovekovni sistem za grejanje, skriven ispod nekadašnjeg manastira u Bazelu, otkriven je nakon više vekova pod zemljom, sa većim delom originalne strukture u neoštećenom stanju. Ovo izuzetno otkriće obuhvata komoru za grejanje punu kamenja, dva gotička luka i osam otvora koji su nekad sprovodili topao vazduh u trpezariju monahinja.

Arheolozi su instalaciju otkrili tokom renoviranja na mestu nekadašnjeg manastira Gnadental. Ova struktura iz 13. i 14. veka je jedinstvena u Švajcarskoj zbog izuzetne očuvanosti i nalazi se među najznačajnijim očuvanim primercima svoje vrste u Evropi.

Otkriće daje neuobičajeno kompletnu sliku o načinu kako je neka srednjovekovna verska zajednica grejala jedan od svojih najvažnijih zajedničkih prostora. Ispod poda od maltera, arheolozi su pronašli komoru ispunjenu kamenjem koja je funkcionisala kao toplotni rezervoar, apsorbujući toplotu od vatre i oslobađajući je u prostoriju iznad.

Sistem se zasnivao na kanalu ložišta izgrađenom od kamenih blokova i cigli. Kad su uklonili kameno punjenje, istraživači su otkrili dva zašiljena luka koja su još uvek bila u prvobitnim položajima. Ovi arhitektonski elementi, retko očuvani zajedno sa čitavim sistemom za grejanje, predstavljaju vredne dokaze o prvobitnoj konstrukciji.

Proces je bio složeniji od prostog paljenja vatre ispod poda. Plamen i vreli gasovi od sagorevanja zagrevali su okolno kamenje, dok je nagnuto kamenje usmeravalo topao vazduh u komoru. Pošto bi se dim razišao, korisnici bi mogli da otvore osam otvora, omogućavajući akumuliranoj toploti da se podigne u trpezariju.

Ovaj raspored je omogućavao zajednici da zagreje prostoriju bez održavanja otvorene vatre. Otkriće sadrži ne samo komoru za grejanje, već i vezu između podzemne instalacije i životnog prostora kojem je služila.

Jedna od malobrojnih grejanih prostorija u srednjovekovnom manastiru

Sistem za grejanje zauzimao je istočno krilo manastira Gnadental, direktno ispod zajedničke trpezarije, smatraju arheolozi. Ova soba je možda bila jedna od samo nekoliko grejanih prostora u kompleksu, možda jedina.

To pomaže da se objasni važnost instalacije. Srednjovekovni manastiri nisu nužno grejali svaku prostoriju, što je pristup toplom zajedničkom prostoru činilo posebno značajnim tokom hladnijih meseci. Otkriće u Bazelu pokazuje kako je zajednica ulagala u znatnu podzemnu strukturu da bi obezbedila takvu ugodnost.

Još jedan predmet pronađen u manastiru daje drugačiji uvid u srednjovekovnu tehnologiju grejanja. Arheolozi su dokumentovali zelenu glaziranu pločicu, verovatno dekorativni krunski element peći iz 14. ili 15. veka.

Takve pločice su činile ukrasne gornje delove kaljevih peći, kombinujući praktičnu opremu za grejanje sa dekorativnim zanatstvom. Iako ova pločica ne uspostavlja direktnu vezu sa novootkrivenom podzemnom instalacijom, ona dodaje još jednu dimenziju istoriji grejanja u Gnadentalu.

Tačno vreme izgradnje ovog sistema za topli vazduh ostaje neizvestan. Arheolozi ga trenutno smeštaju u period između 13. i 14. veka, na osnovu arhitektonskih i istorijskih dokaza, a ne potvrđenog vremena izgradnje.

Izgubljeni manastir ispod buduće univerzitetske biblioteke

Istorija Gnadentala počela je oko 1231. godine, kada su franjevci uspostavili manastir odmah izvan srednjovekovnih gradskih zidova Bazela. Preselili su se u novoosnovani manastir Barfiser otprilike dve decenije kasnije, ostavljajući zgrade zajednicama cistercitskih monahinja i klarisa.

Godine 1279, stigle su vernice iz Gnadentala, u blizini Nidervila, i manastiru dale ime po kom je postao poznat. Zajednica se zadržala dok reformacija nije okončala njen religiozni život.

Zgrade su nakon toga pretrpele nekoliko transformacija. Godine 1573, građevinari su ponovo upotrebili značajne delove bivšeg manastira, naročito materijal iz crkve, za izgradnju ambara. Ambar je opstao do kraja 19. veka, kad su ga radnici srušili da bi napravili mesto za stručnu školu. Do tada su sa lokacije nestali poslednji vidljivi tragovi srednjovekovnog manastira.

Najnovije arheološko istraživanje je te ostatke ponovo iznelo na videlo. Pored sistema za grejanje, istraživači su otkrili srednjovekovne zidove i podove od maltera, što im je omogućilo da rekonstruišu deo oblika izgubljenog manastira.

Do otkrića je takođe došlo u prelomnom trenutku za građevinu. Univerzitet u Bazelu planira da uspostavi lokaciju nove univerzitetske biblioteke na mestu bivše stručne škole, zajedno sa objektima Odeljenja društvenih nauka i dekanata Fakulteta humanističkih i društvenih nauka. Arheološka lokacija se nalazi u podrumu, u okviru oblasti koja treba da postane svima dostupan prostor biblioteke.

Očuvanje retkog dela srednjovekovne tehnologije

Pošto su slični sistemi za grejanje sa kamenim komorama izuzetno retki u Švajcarskoj, konvencionalni arheološki podaci su dopunjeni trodimenzionalnim modelom te strukture.

Digitalna dokumentacija beleži sačuvanu šemu instalacije, uključujući odlike koje su postale vidljive tek nakon što je uklonjeno kamenje za apsorpciju toplote. To će istraživačima obezbediti detaljan opis konstrukcije i njene veze sa okolnim srednjovekovnim ostacima.

Trenutno se razmatraju planovi za očuvanje. Arheološka služba sarađuje sa upravom za imovinu i rukovodiocima projekta renoviranja u cilju identifikacije dugoročnog rešenja i procene kako će otkriće uticati na građevinske radove.

Vekovima je mehanizam koji je nekad grejao trpezariju Gnadentala bio skriven ispod kasnije gradnje. Njegovo ponovno otkriće sad pruža retku priliku za proučavanje srednjovekovne tehnologije grejanja pomoću gotovo kompletne originalne instalacije, a ne izolovanih arhitektonskih fragmenata.

(Telegraf Nauka/ArkeoNews)