U Kraljevskom manastiru otvoreno 8 grobnica: Ispitan skelet moćne kraljice iz 14. veka
U pionirskom naučnom projektu analizirano je 8 grobnica iz 14. veka, uključujući i grobnicu kraljice Elisende, u Kraljevskom manastiru Santa Marija de Pedralbes, saopštio je Kulturni institut Barselone. Arheološkim, antropološkim i genetičkim tehnikama proučeni su ostaci 25 osoba.
Istraživanje preispituje mnoga postojeća mišljenja o upotrebi grobnica, ali i otkriva nepoznate pogrebne obrede, poput zamotuljaka od tekstila, biljnih pogrebnih darova i rituala povezanih sa sahranama.
Studija grobnice kraljice osnivačice manastira potvrđuje prisustvo njenih ostataka unutar srednjovekovne drvene kutije i donosi nove podatke o njenoj sahrani, starosti i uslovima života ženske zajednice u 14. veku.
Radovi, započeti 2024. godine, nastaviće se do maja 2027. genetičkim analizama, datiranjem i studijama materijala koji bi trebalo da upotpune konačnu interpretaciju celine.
Ova multidisciplinarna studija kombinovala je arheologiju, fizičku antropologiju, restauraciju, arheobotaniku i paleogenomiku kako bi se po prvi put globalno pristupilo grobnicama povezanim sa prvim godinama zajednice ovog manastira. Radovi su obuhvatili prethodne endoskopije, arheološko otvaranje, analizu ljudskih ostataka i materijala, kao i kasniju restauraciju i ponovnu sahranu.
Jedan od glavnih rezultata je revizija istorijskih pripisivanja grobnica. U nekim slučajevima, poput grobnice pripisane Artauu de Fokesu, nije identifikovan nijedan muškarac, već dve žene i troje dece. U grobnici Frančeske Saportele dokumentovano je najmanje devet pojedinaca iz različitih hronoloških perioda, što ukazuje na kasnija otvaranja i premeštanja.
Istraživanje je takođe omogućilo sveobuhvatno proučavanje grobnice kraljice Elisende, poslednje supruge kralja Đaume II od Aragona, navodi se u saopštenju. Ostaci pripisani osnivačici su identifikovani položeni u srednjovekovnu drvenu kutiju, uz dokaze o sahrani u skromnoj odeći, verovatno povezanoj sa monaškom odorom. Analiza ukazuje na to da je reč o ženi od oko 70 godina, sa patologijama povezanim sa starenjem. Među nalazima se ističu fragmenti tekstila, uključujući svilu sa zlatnim nitima.
Studija je dokumentovala veliku raznolikost pogrebnih obreda u manastiru. Identifikovane su sahrane u tekstilnim zamotuljcima i pogrebnim vrećama, kao i direktno polaganje unutar grobnica i prisustvo ritualnih elemenata poput sveća i kanapa. Ovi dokazi ukazuju na procese reorganizacije i ponovnog sahranjivanja tokom vremena.
Sa bioantropološke tačke gledišta, analizirani skup pokazuje većinu odraslih žena, od kojih su neke bile u poodmaklim godinama za srednjovekovni kontekst, kao i prisustvo dece i adolescenata. Identifikovane su osteoartikularne patologije, moguće metaboličke bolesti i traumatske povrede, što pruža informacije o uslovima života i zdravlja unutar ženske zajednice visokog statusa.
Arheobotanička analiza, sa više od 200 uzoraka, potvrdila je prisustvo cvetnih darova i aromatičnih biljaka povezanih sa pogrebnim obredima, kao i tragove vrsta sa mogućom medicinskom ili simboličkom upotrebom. Podaci omogućavaju uvid i u odnos sahranjenih osoba prema okruženju i biljnim resursima.
Paleogenomska linija je već započela proučavanje drevne DNK na osnovu uzoraka kostiju i zuba, sa preliminarnim rezultatima za neke jedinke. Ove analize treba da omoguće potvrdu identiteta, utvrđivanje srodstva i određivanje biološkog porekla sahranjenih, ali se još nalaze u početnoj fazi.
Konačni rezultati treba da omoguće rešavanje ključnih pitanja o identitetu pojedinaca, ponovnoj upotrebi grobnica, pogrebnim ritualima i unutrašnjoj dinamici ženskog centra moći u 14. veku. Na taj način moći će se proučavati aspekti srednjovekovnog katalonskog društva kao što su svakodnevni život, smrt, kao i moć, uticaj i slika žene u srednjem veku.
Kraljica Elisenda imala je 30 godina kada se 1322. udala za Đaumu II, koji je tada imao 55 godina. On je vladao Aragononom, Valensijom i Barselonom, a neko vreme i Majorkom i Sicilijom. U periodu od 1324. do 1327. služila je kao regent Aragona zbog odsustva njenog muža. Posle njegove smrti 1327. Elisenda je živela u maloj palati kraj Kraljevskog manastira do smrti 1364.
(Telegraf Nauka/Institut de Cultura de Barcelona)
Video: Posetili smo „najstariju piramidu na svetu“
Nauka Telegraf zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.