Otvaranje Kazimirove grobnice bila je smrtonosna greška: 15 ljudi preminulo, a krivac je mešavina gljivica

A. I.
Vreme čitanja: oko 2 min.

Spomenik kralja Kazimira IV... Foto: Shutterstock/Irina Borsuchenko

Poljski mediji brujali su od uzbuđenja 1973. kada su se arheolozi pripremali da otvore grobnicu poštovanog poljskog kralja Kazimira IV Jagelonac. Iako je država strogo ograničavala pristup drevnim spomenicima, krakovski nadbiskup Karol Vojtila (kasnije papa Jovan Pavle II) dao je istraživačkom timu posebnu dozvolu da uđe u kriptu kralja koji je vladao od 1440. do 1492.

Ispostavilo se da je ta odluka bila smrtonosna, piše Popular Mechanics.

Samo nekoliko dana nakon otvaranja grobnice, četvoro od 12 istraživača koji su ušli u kriptu bilo je mrtvo. Taj broj je skočio na deset nekoliko nedelja kasnije. Na kraju, posle par godina, preminulo je 15 ljudi koji su ili bili unutar grobnice ili su radili na telu u laboratoriji.

Da li je to bila još jedna kletva?

Moderni mit o „kletvi mumije“ počeo je 1922. godine otvaranjem Tutankamonove grobnice. Nakon što je vođa ekspedicije, lord Džordž Herbert Karnarvon, umro samo pet nedelja nakon ulaska u pogrebnu komoru egipatskog faraona, javnost je postala ubeđena da je lokalitet proklet.

Karnarvonova smrt se često pripisuje bizarnoj kombinaciji inficiranog ujeda komarca i upale pluća, ali medicinska zajednica nije sasvim sigurna u to. Pregledajući njegove simptome, studija iz 2003. godine u žurnalu The Lancet zaključila je da fatalna infekcija invazivnom gljivicom aspergiloza - udahnuta direktno iz grobnice – „ostaje kao mogućnost“.

Nesvesni opasnosti od gljivica o kojima se spekulisalo povodom slučaja iz 1922. godine, poljski istraživači su se navodno šalili na račun kletve pre nego što su ušli u kriptu kralja Kazimira IV u kapeli kraljevskog dvorca Vavel 1973. godine. Međutim, nikome nije bilo smešno kada su smrti počele da se nižu.

Studija iz 2015. godine objavljena u Journal of the Air & Waste Management Association analizirala je vazduh i površine u nizu kripti, uključujući Vavel i druge u Poljskoj.

„Broj gljivica unutar kripte premašuje preporučene granice za profesionalnu izloženost“, napisali su autori studije. „Zaposleni koji rade u kriptama trebalo bi da budu svesni ovih opasnosti.“

Pogrebni običaji u vreme kraljeve smrti u velikoj meri su doprineli razvoju smrtonosnih gljivičnih spora. Kralj Kazimir IV Jagelonac, rođen 1427. godine, prvo je postao veliki knez Litvanije 1440, a zatim kralj Poljske 1447. godine. Smatran jednim od najvećih kraljeva tog doba, vodio je uspon statusa Poljske širom Evrope tokom svoje vladavine. Umro je u 65. godini, 1492. godine. Dani nakon njegove smrti bili su izuzetno vreli, a njegovo telo je već počelo da se raspada do trenutka kada je prekriveno tkaninom i sahranjeno u običnom drvenom kovčegu.

Kada su istraživači otvorili grobnicu skoro 500 godina kasnije, 13. aprila 1973. godine, kovčeg je već bio istrulio. Ali su zato gljivice bujale.

Kasnije uzorkovanje Kazimirove grobnice otkrilo je gustu mešavinu gljivica, uključujući Aspergillus, Penicillium rubrum i Penicillium rugulosum. Uobičajeno, ove spore izazivaju samo temperaturu i upalu. Ali kada se udahnu u ogromnim koncentracijama kakve se nalaze unutar zapečaćene kripte, ovaj gljivični koktel postaje ubica. Ako je imunosistem žrtve oslabljen nekom drugom infekcijom, gljivice se mogu naseliti duboko u plućima, pretvarajući simptome slične alergiji u fatalno stanje koje može nastupiti za nekoliko dana – ili tiho tinjati godinama.

(Telegraf Nauka/Popular Mechanics)