Rešena misterija zmajevog kamenja? Megaliti sa planina povezani su s drevnim kultom vode
Grupa jermenskih i evropskih arheologa predstavila je svoje novo istraživanje o misteriji zmajevog kamenja ili višapa. Nalazi objavljeni u žurnalu Heritage Science zasnovani su na prvoj sveobuhvatnoj statističkoj analizi ovih megalita, piše Zartonk.
„Višapi ili zmajevo kamenje su praistorijske stele otkrivene visoko u planinskim oblastima današnje Jermenije i okolnih regiona. Prva statistička analiza njihove distribucije i veličine otkrila je da je njihova konstukcija bila povezana sa napornim radom. Otkrića podržavaju hipotezu da su višapi bili blisko povezani sa drevnim kultom vode, jer su dominantno postavljani blizu izvora vode, uključujući i one izvore na velikim visinama i blizu praistorijskih irigacionih sistema“, naveli su naučnici u studiji i dodali:
„Osim toga, neočekivana bimodalna distribucija na visini sugeriše specifične obrasce, potencijalno povezane sa sezonskim ljudskim aktivnostima ili obredima. Ova otkrića doprinose dubljem razumevanju simboličkog i funkcionalnog značaja višapa unutar praistorijskih društvenih i religijskih sistema.“
Studija, koju su vodili Vahe Gurzadjan i Arsen Bobohjan sa Jermenskog državnog univerziteta i Instituta za arheologiju i etnografiju (NAS RA), uz doprinos kolega sa Slobodnog univerziteta u Berlinu, Univerziteta Ca’ Foscari u Veneciji i Univerziteta Kornel, analizirala je veličinu i nadmorsku visinu 115 poznatih višapa širom Jermenije i susednih regiona.
Ovo kamenje, isklesano od andezita ili bazalta, visoko je od 1,1 do 5,5 metara i postoje tri različita tipa: piscis (u obliku ribe), vellus (stilozovana kravlja koža) i hybrida (mešavina ova dva).
Višapi u obliku ribe posebno su koncentrisani na najvišim nadmorskim visinama, simbolično blizu izvora otopljenog snega koji je održavao poljoprivredu u nižim predelima.
Datiranje višapa je dugo bilo teško jer su često bili postavljeni daleko od drevnih naselja. Međutim, uzorci na ključnom nalazištu Tirinkatar na planini Aragac, analizirani pomoću radioaktivnog ugljenika, pružaju jasne dokaze da su neki spomenici podignuti već između 4200. i 4000. godine pre nove ere, tokom perioda eneolita, koji se naziva i bakarno doba ili halkolit.
Iako se spomenici obično nazivaju zmajevim kamenjem, njihove rezbarije najčešće prikazuju ribe i druge životinje povezane sa simbolikom vode. Oznaka zmaj je kasnija interpretacija; prvobitno značenje spomenika ostaje nepoznato.
(Telegraf Nauka/Zartonk/Heritage Science)