„Pavle Đurišić sa trupama prešao je ustašama…“ Dokument Draže Mihailovića otkriva izdaju četničkog komandanta

Vreme čitanja: oko 7 min.

Foto: Aleksandar Simić, History and Art Collection / Alamy / Profimedia, Wikipedia/Willy Pragher

Pavle Đurišić ponovo se, tokom vikenda, našao u centru kontroverzi. Ovoga puta razlog za to bilo je otkrivanje, pa uklanjanje i premeštanje spomenika četničkom komandantu iz vremena Drugog svetskog rata u selu Gornje Zaostro kod Berana.

Dok je jedna strana podsećala na Đurišićeve zločine, saradnju sa Italijanima i Nemcima, Gvozdeni krst koji je dobio od Adolfa Hitlera... druga je uporno ponavljala da je on bio borac Jugoslovenske vojske u otadžbini.

Međutim, iako u dobrom delu rata jeste bio pod komandom generala Dragoljuba Draže Mihailovića, Đurišić je jedno vreme istovremeno bio i pod komandom Milana Nedića, kada je osnovao Crnogorski dobrovoljački korpus (deo Srpskog dobrovoljačkog korpusa Dimitrija Ljotića), a zatim je 1945. bio i komandant Crnogorske narodne vojske, čiji je vrhovni zapovednik bio crnogorski kvisling i zločinac Sekula Drljević.

Pavle Đurišić i italijanski general Alesandro Pircio Biroli... Foto: History and Art Collection / Alamy / Profimedia

Dokument Štaba vrhovne komande

Upravo zbog te saradnje sa Drljevićem je i došlo do velikog razlaza između Pavla Đurišića i generala Mihailovića, a šta je Draža mislio o delovanju crnogorskog komandanta jasno otkriva dokument Štaba vrhovne komande O. br. 309. iz 23. marta 1945. godine, koji potpisuje upravo vođa Jugoslovenske vojske u otadžbini.

General Mihailović: Pavle Đurišić izvršio je formalnu izdaju prema narodu, Kralju i ovoj komandi. Ovde je čista izdaja za račun crnogorskog separatiste Sekule Drljevića. Crnogorci će ući u sastav Pavelićevih snaga pod komandom Sekule Drljevića

Dokument komandantima potčinjenih jedinica prenosimo u celosti:

„Komandantu _____________

Prema dobivenim obaveštenjima od oficira i vojnika koji su uspeli da se odvoje od trupa Crne Gore i Staroga Rasa i dođu ovde kod nas, Pavle Đurišić izvršio je formalnu izdaju prema narodu, Kralju i ovoj komandi.

Poznati crnogorski separatista Sekula Drljević u toku jučerašnjeg dana obilazio ranjenike i bolesnike trupa Crne Gore i Staroga Rasa u Bosanskom Brodu. Znači da je Pavle Đurišić stupio u vezu sa njim.

Jedinice Trebavskog korpusa koje su lažima i prevarom pukovnika Đure Popovića odvedene u sastav trupa Crne Gore i Staroga Rasa, pokušale su da pobegnu i dođu u sastav svoga korpusa. Nisu uspeli u tome jer ih je Pavle Đurišić preduhitrio i razoružao.

Iz Mlavskog korpusa pobegla su 4 oficira i to: poručnik Strahinja Z. Branković, potporučnici Dušan J. Živlaković, Svetozar R. Popović i Dragoljub J. Kuzmanović. Oni izjavljuju da ih je Jagoš Živković prevario da ceo Mlavski korpus, a za njime i ostale srbijanske jedinice po naređnju Vrhovne komande kreću sa trupama Crne Gore i Staroga Rasa. Kao što Vam je poznato to je ordinarna laž i sredstvo da zadrži ljudstvo Mlavskog korpusa kod sebe kao i da pokoleba ostale Srbijanske jedinice. Mlavci pokušavaju da se vrate unazad, ali imaju teškoća jer su prebačeni na levu obalu Ukrine a pozadi njih se nalaze trupe Crne Gore i Staroga Rasa. Očigledno ovaj raspored je zbog toga da ne dozvole srbijanskim i bosanskim trupama da se vrate u svoje jedinice.

Kod mene je došao i komandant Maljevskog bataljona poručnik Zelović koji sprema da odvoji Miljevski bataljon od snaga pukovnika Baćovića i da se priključi srbijanskim jedinicama.

Trupe Crne Gore i Staroga Rasa idu pod ruku sa ustašama i javno govore da su na Vučijaku došli komunisti i da su sve snage Komande Srbije razbijene. Zbog toga su izvesni delovi trupa Crne Gore i Staroga Rasa sa ustašama poseli položaj oko Karaule i bacačima tuku drum. Ovo je dovoljan dokaz da su trupe Crne Gore i Staroga Rasa stupile u vezu sa ustašama i da sa njima žele da sarađuju. Ovde je čista izdaja za račun crnogorskog separatiste Sekule Drljevića. Crnogorci će ući u sastav Pavelićevih snaga pod komandom Sekule Drljevića, a sve srbijanske i bosanske jedinice koje se nalaze tamo biće razoružane.

Pored usmene propagande Pavle Đurišić pokušava da razara naše redove i da utiče na komandante i jedinice komande Srbije. U tom cilju, pod vidom obaveštavanja ugovorio je sa izvesnim komandantima radio vezu i preko nje dostavlja razne izmišljotine, laži i obećanja. Ovo treba onemogućiti i ni jedan komandant od danas ne srne i ne treba da i dalje održava vezu radio putem s Pavlom Đurišićem. Treba mu otvoreno reći da komandanti srbijanskih trupa ne žele više da održavaju veze sa njime.

Ne dajte se zavaravati lažima i separatističkim težnjama Pavla Đurišića. Ovde je očigledna izdaja i to treba svakome da bude jasno.

Povodom ovoga obrazovaću od svih komandanta srbijanskih trupa Ravnogorski sud, koji će sve ovo pretresti i utvrditi, na osnovu čega će Pavla Đurišića lišiti čina i oglasiti za izdajnika. O svemu ovome obavestiće se sve savezničke komande da je Pavle Đurišić sa svojim trupama prešao ustašama i crnogorskim separatistima.

Prednje primiti k znanju i ne dati da se laži Pavla Đurišića uvuku u redove naših jedinica. Obratiti pažnju na položaje koje drže prema nama i biti spreman ma sve.

NAČELNIK ŠTABA VRHOVNE KOMANDE,

Armiski đeneral,

Drag. M. Mihailović.“

Dragoljub Draža Mihailović... Foto: History and Art Collection / Alamy / Profimedia

Šta je govorio o generalu Mihailoviću

Zanimljivo da jedan nemački dokument od 11. maja 1943, a koji potpisuje potpukovnik Fridrih Hajnc, pokazuje da Đurišić nije mnogo ni poštovao Mihailovića, a i da mu je, bar u komunikaciji s Nemcima, osporavao vođstvo mnogo pre konačnog razlaza 1945.

Potpukovnik Hajnc: Đurišić je nazvao Dražu Mihailovića nestalnim lutajućim fantastom koga je propaganda uzdigla u nebesa i precenila. Jedini ozbiljni protivnik je Tito

- Đurišićevi četnici su u stvari od Italijana legalizirane jedinice za odbranu zavičajnih mesta (Heimatwehr) na području Crne Gore. Jačina: 2-3.000 pušaka. Nastrojeni su antikomunistički, njihova parola je mir i red. Draža Mihailović od kraja 1942. nije više u Kolašinu. Đurišićevi četnici nisu njegove pristalice jer njegova politika zbog nadmoćnosti i strogosti Nemaca vodi istrebljenju najboljih ljudi. Početkom maja Đurišić je bio kod guvernera Crne Gore i zamolio ga da pozove nemačke trupe u Crnu Goru. Italijani se uvek povlače pred Titom, četnici su vezani za svoja mesta, brane samo rodni kraj, nemaju jedinstveno rukovodstvo. Đurišić je nazvao Dražu Mihailovića nestalnim lutajućim fantastom koga je propaganda uzdigla u nebesa i precenila. Jedini ozbiljni protivnik je Tito – piše, između ostalog, u tom dokumentu.

U njemu se navodi i da Đurišić „posle uništenja Tita garantuje razoružanje četnika“, a „sa jednim delom svog ljudstva spreman je, kako on kaže, da se pod nemačkim rukovodstvom bori na Istoku protiv komunista“.

Ante Pavelić pozdravlja sabor Nezavisne Države Hrvatske 1943. Foto: Wikimedia/audiovis.nac.gov.pl

Protivrečna ličnost

Pavle Đurišić rođen je 9. jula 1909. godine u Podgorici, u tadašnjoj Knjaževni Crnoj Gori. Vojnu akademiju upisao je 1927. i 1930. iz nje je izašao kao pešadijski potporučnik. Učestvovao je u ustanku protiv okupatora započetom 13. jula 1941, ali u oktobru te godine Mihailović ga, kao kapetana I klase, postavlja za komandanta Limsko-sandžačkih četničkih odreda.

- Pavle Durišić bio je izrazito protivrečna ličnost. Kao oficir, pripremao se braniti svoju domovinu od stranih zavojevača, a postao je saradnik okupatora. Učestvovao je u Trinaestojulskom ustanku crnogorskog naroda, koji je protiv italijanskog okupatora organizovala i predvodila KPJ. Zatim je prešao u tabor kontrarevolucije, postao ljuti neprijatelj Narodnooslobodilačkog pokreta i završio rat kao jedan od najvećih ratnih zločinaca u Crnoj Gori. Protiv Italijana borio se dva puta - najprije u kratkotrajnom Aprilskom ratu, zatim u Trinaestojulskom ustanku, a ne mnogo kasnije postao je njihovim vjernim saradnikom. Uoči bitke na Sutjesci Nijemci su ga uhapsili kao mogućeg protivnika i internirali, a pola godine kasnije surađuje s njima i u znak priznanja za borbu protiv jedinica NOVJ dobiva od Hitlera Orden gvozdenog krsta – naveo je istoričar Radoje Pajović u knjizi Pavle Đurišić i dodao:

- Draža Mihailović bira ga za saradnika još u oktobru 1941. i proglašava ga jednim od svojih najhrabrijih i najsposobnijih komandanata, što je zaista i bio. Tri puta ga unapređuje, nekoliko puta odlikuje, a u proljeće 1945. organizuje na njega atentat i konačno se s njim razilazi. Za vrijeme ustanka bori se protiv crnogorskih separatista pod zastavom KPJ, a kasnije sarađuje sa separatistima protiv NOP-a i KPJ. Ponovno, no ne zadugo, protiv separatista razvija bjesomučnu propagandu. Nakon razlaza s Dražom Mihailovićem postaje operativnim komandantom Crnogorske narodne vojske pod vrhovnom komandom Sekule Drljevića, najekstremnijeg crnogorskog separatista. Istovremeno bio je bliski prijatelj Draže Mihailovića i Milana Nedića, obojica ga u isto vrijeme unapređuju (u čin potpukovnika), bliski je saradnik Dimitrija Ljotića, a britanska služba SOE kombinovala je da Durišić zamijeni Dražu Mihailovića na kormilu četničke organizacije. U junu 1942. sarađuje s ustašama Ante Pavelića u Foči, a potkraj aprila 1945. ustaše su ga u Jasenovcu pogubile.

(Telegraf Nauka)