Mikroplastika povećava otpornost na antimikrobne agense, čak i bez antibiotika

Mikroplastika je više od zagađivača – to su vrlo složeni materijali koji doprinose otpornosti mikroba, čak i bez antibiotika.

Zagađenje plastikom je problem životne sredine, ali i prioritet javnog zdravstva u borbi protiv infekcija otpornih na lekove.

Preporučujemo

Pošto je globalna upotreba plastike porasla, mikroplastična kontaminacija se uveliko raširila, sa otpadnom vodom kao glavnim rezervoarom. Istovremeno, otpornost na antimikrobne agense raste globalno, a faktori životne sredine imaju ključnu ulogu. Poznato je da mikroplastika nosi bakterije na svojoj površini, stvarajući takozvanu plastisferu.

U novoj studiji, istraživači su pokušali da kvantifikuju mikrobnu otpornost na klinički relevantnim nivoima i ispitaju kako osobine mikroplastike utiču na razvoj te otpornosti. Upotrebili su različite tipove plastike (polistiren, polietilen, polipropilen – koji se nalaze u materijalima za pakovanje, kese i flaše) i veličine (od pola milimetra do 10 mikrometara, slično veličini tipične bakterije) i inkubirali na njima ešerihiju koli 10 dana.

Svaka dva dana su proveravane minimalne inhibitorne koncentracije, tj. koliko antibiotika je potrebno da se ubije infekcija, za četiri uveliko korišćena antibiotika, radi utvrđivanja da li bakterije razvijaju otpornost.

Otkriveno je da je mikroplastika, bez obzira na testiranu veličinu i koncentraciju, doprinela otpornosti na više lekova kod ešerihije u roku od 5-10 dana izloženosti.

Istraživači su pokazali da mikroplastika sama može da doprinese većem razvoju otpornosti na antimikrobne agense. To znači da mikroplastika značajno povećava rizik da antibiotici postanu nedelotvorni u slučaju raznih jakih infekcija.

Ranije istraživanje se prvenstveno fokusiralo na otpornost koju proizvode antibiotici, bez uzimanja u obzir zagađivača kao što je mikroplastika. Studije sa mikroplastikom su uglavnom posmatrale faktore otpornosti kao što su geni otporni na antibiotike i biofilmovi, ne stopu ili snagu otpornosti na antimikrobne agense s obzirom na minimalnu inhibitornu koncentraciju.

Istraživači su otkrili da je otpornost mikroba koju proizvode mikroplastika i antibiotici često znatna, merljiva i stabilna, čak i nakon što su antibiotici i mikroplastika uklonjeni. Na kraju, to znači da izloženost mikroplastici može odrediti genotipske i fenotipske osobine koje održavaju otpornost na animikrobne agense, nezavisno od antibiotskog pritiska.

Nalazi pokazuju da mikroplastika aktivno pokreće razvoj mikrobne otpornosti u slučaju ešerihije koli, čak i kad antibiotici nisu prisutni, uz održavanje otpornosti nakon izlaganja antibioticima i mikroplastici.

Ovo osporava shvatanje da je mikroplastika samo pasivni prenosnik otpornih bakterija i ističe njenu aktivnu ulogu u evoluciji otpornosti na antimikrobne agense.

Budući da je polistirenska mikroplastika omogućila naviše nivoe otpornosti i da je formiranje biofilma – koji doprinosi opstanku bakterija i otpornosti na lekove – bilo ključni mehanizam, rezultati naglašavaju potrebu da se hitno posveti pažnja problemu zagađenja mikroplastikom u naporima da se smanji otpornost na antimikrobne agense.

(Telegraf Nauka/EurekAlert)