Postojan udarni talas oko mrtve zvezde zbunjuje astronome

D. M.
Vreme čitanja: oko 3 min.

Gas i prašina od zvezda mogu, pod odgovarajućim uslovima, da se sudare sa okruženjem zvezde i stvore udarni talas. Sad su astronomi pomoću Veoma velikog teleskopa Evropske južne opservatorije snimili divan udarni talas oko mrtve zvezde — otkriće koje je ih je zbunilo.

Prema svim poznatim mehanizmima, mala mrtva zvezda RXJ0528+2838 ne bi trebalo da ima takvu strukturu oko sebe. Ovo otkriće, jednako enigmatično kao i fascinantno, dovodi u pitanje naše razumevanje načina na koji mrtve zvezde reaguju sa svojim okruženjem.

„Pronašli smo nešto što ranije nije viđeno, i još važnije – potpuno neočekivano,“ kažu istraživači sa engleskog Univerzitetu u Daramu.

„Naše opservacije otkrivaju snažan izliv koji, prema sadašnjem razumevanju, ne bi trebalo da postoji,“ kažu naučnici iz Astronomskog centra Kopernik u Varšavi.

Zvezda RXJ0528+2838 je udaljena 730 svetlosnih godina i, kao Sunce i druge zvezde, rotira oko centra naše galaksije. Dok se kreće, ona reaguje sa gasom koji ispunjava prostor između zvezda, stvarajući vrstu lučnog udarnog talasa, slično talasu koji se stvara ispred broda.

Ove udarne talase obično stvara materijal koji proističe iz centralne zvezde, ali u slučaju RXJ0528+2838 nijedan od poznatih mehanizama ne može potpuno objasniti opservacije.

RXJ0528+2838 je beli patuljak — preostalo jezgro umiruće zvezde male mase — i ima pratioca nalik Suncu u orbiti. U takvim binarnim sistemima, materijal sa prateće zvezde prelazi na belog patuljka, često formirajući disk oko njega.

Dok taj disk napaja mrtvu zvezdu, deo materijala je takođe izbačen u svemir, stvarajući snažne izlive. Međutim, RXJ0528+2838 ne pokazuje nikakve znakove diska, što poreklo izliva i nastale magline oko zvezde čini misterijom.

Čudna maglina oko RXJ0528+2838 je prvi put primećena na slikama od teleskopa Isak Njutn u Španiji. S obzirom na taj neobičan oblik, detaljnije opservacije su urađene putem instrumenta MUSE na Veoma velikom teleskopu.

„To nam je omogućilo da detaljno mapiramo lučni udar i analiziramo njegov sastav. Ovo je bilo ključno za potvrdu da struktura zaista potiče iz binarnog sistema, a ne iz neke nepovezane magline ili međuzvezdanog oblaka“ objašnjavaju istraživači.

Oblik i veličina udarnog talasa impliciraju da beli patuljak izbacuje snažan mlaz barem 1.000 godina. Naučnici ne znaju tačno kako mrtva zvezda bez diska može da proizvodi tako dugotrajan izliv — ali imaju pretpostavku.

Poznato je da ovaj beli patuljak ima snažno magnetno polje, što je potvrđeno podacima od instrumenta MUSE. To polje usmerava materijal preuzet od prateće zvezde direktno na belog patuljka, bez formiranja diska oko njega.

„Naš nalaz pokazuje da čak i bez diska, ovi sistemi mogu da pokreću snažne izlive, otkrivajući mehanizam koji još ne razumemo. Ovo otkriće dovodi u pitanje standardno shvatanje kako se materija kreće i reaguje u ovim ekstremnim binarnim sistemima“, kažu naučnici.

Rezultati ukazuju na skriveni izvor energije, verovatno snažno magnetno polje, ali ovaj 'misteriozni motor' tek treba da se istraži. Podaci pokazuju da je trenutno magnetno polje dovoljno snažno da pokreće udarni talas u trajanju od nekoliko stotina godina, tako da samo delimično objašnjava ono što astronomi vide.

Radi boljeg razumevanja prirode ovakvih mlazova bez diska, potrebno je proučiti još mnogo binarnih sistema. Predstojeći Izuzetno veliki teleskop pomoći će astronomima da mapiraju više ovih sistema, uključujući nerazgovetne, i detektuju slične sisteme detaljno, što će doprineti razumevanju misterioznog izvora energije koji ostaje neobjašnjen.

(Telegraf Nauka/Phys.org)