Čudna egzoplaneta u obliku limuna krši pravila formiranja planeta
Daleki svet sa ugljenikom u svojoj atmosferi i izuzetno visokim temperaturama drugačiji je od svih planeta koje smo videli i nije jasno kako se mogla formirati.
Astronomi su pronašli možda jedan od najčudnijih poznatih svetova u univerzumu. Kruži oko brzo rotirajuće neutronske zvezde koja se naziva pulsar – što je samo po sebi neobično, ali je daleko od najčudnijeg u vezi sa egzoplanetom PSR J2322-2650b.
Naučnici sa Univerziteta u Čikagu uočili su ovu čudnu planetu, udaljenu više od 2.000 svetlosnih godina od Zemlje, pomoću svemirskog teleskopa „Džejms Veb“ i odmah su primetili da je nešto u vezi s njom neobično.
Izmereni spektar svetlosti koja dolazi od nje nije pokazao vodu i ugljen-dioksid – očekivane na planeti poput ove, čija je masa slična Jupiterovoj – već molekule ugljenika.
Nikada nije viđen molekularni ugljenik u atmosferi bilo koje egzoplanete, pošto je mnogo verovatnije da će se ugljenik u atmosferi planete povezati sa drugim atomima nego sa samim sobom.
„Da biste imali molekularni ugljenik u atmosferi, morate da eliminišete skoro sve ostalo, sav kiseonik, sav azot, a mi jednostavno ne znamo kako to da uradimo", kažu istraživači. "Ne znamo ni za jednu drugu planetarnu atmosferu iole sličnu ovoj“.
Planeta je toliko blizu svoje zvezde, a zvezda je toliko masivna, da se veruje da je gravitacija pulsara razvukla planetu u izduženi oblik, nalik limunu. Njena godina traje samo 7,8 sati, a čak i najhladnija mesta na planeti imaju temperaturu oko 650 stepeni Celzijusovih.
Za razliku od većine drugih džinovskih planeta, vetrovi duvaju u smeru suprotnom rotaciji planete. "Možete da zamislite da bi ova planeta izgledala tamno crveno, sa oblacima grafita u atmosferi", kao neka vrsta zlog limuna, kažu istraživači. "To je definitivno najčudnija egzoplaneta".
Zbog svih ovih neobičnosti teško je objasniti kako se PSR J2322-2650b mogla formirati – čini se da krši priznate modele formiranja planeta. Zasad, ovaj krajnje čudan, daleki svet je potpuna misterija.
(Telegraf Nauka/New Scientist)