Ovo stvorenje je potpuni rekorder: Ima najveći broj hromozoma od svih životinja na planeti

Vreme čitanja: oko 3 min.

Foto: Shutterstock/KRIACHKO OLEKSII

Genetsko istraživanje naučnika sa Instituta Velkom Sanger i Instituta za evolucionu biologiju iz Barselone pokazalo je da jedno stvorenje ima više pari hromozoma od bilo koje druge višećelijske životinje na planeti.

Ovaj insekt ima 229 pari hromozoma, dok mnogi njegovi bliski srodnici imaju samo 23 ili 24 para, navodi se u saopštenju Instituta Velkom Sanger. Poređenja radi, i ljudi imaju po 23 para hromozoma.

Prva genomska studija leptira Polyommatus atlantica ili atlaskog plavca, objavljena u Current Biology, pokazala je da su se ovi hromozomi vremenom razbijali, umesto da se dupliraju, pa naučnici veruju da sada mogu da istraže evolutivne razloge koji stoje iza ovog ekstremnog broja hromozoma. Kako se navodi, promene na hromozomima se takođe primećuju u ljudskim ćelijama raka, te bi razumevanje ovog procesa kod različitih vrsta moglo doprineti istraživanju raka.

Ovo je prvi put da je genom atlaskog plavca sekvenciran. Na osnovu toga, stručnjaci su proizveli referentni genom zlatnog standarda za ovu vrstu, što istraživačima omogućava da uporede ovaj ekstremni genom sa drugim leptirima i moljcima kako bi bolje razumeli kako vrste nastaju i menjaju se tokom vremena.

Atlaski plavac živi u planinskim vencima Maroka i severoistočnog Alžira, pa je po Atlaskim planinama i dobio naziv. Iako se sumnjalo da ima najviše parova hromozoma u životinjskom carstvu, ovo je prvi put da su stručnjaci sekvencirali genom ovog leptira kako bi to potvrdili. Poređenja radi, bliski srodnik koji je široko rasprostranjen u Velikoj Britaniji, obični plavac, ima 24 hromozoma.

Smatra se da promene u broju hromozoma doprinose procesu formiranja novih vrsta i pomažu vrstama da se prilagode svom okruženju. Grupa kojoj pripada atlaski plavac sadrži mnogo blisko srodnih vrsta koje su evoluirale tokom kratkog vremenskog perioda.

U ovom novom istraživanju, tim je otkrio da su se hromozomi rascepili na mestima gde je DNK slabije uvijena. To znači da je postojala otprilike ista količina genetskih informacija, ali su bile upakovane u manje delove. Svi hromozomi, osim polnih, bili su fragmentisani, a istraživači procenjuju da je to dovelo do povećanja broja hromozoma sa 24 na 229 tokom otprilike tri miliona godina - što je relativno kratak period prema evolutivnim standardima.

Obično se pretpostavlja da je ovakva ekstremna hromozomska promena negativna; međutim, atlaski plavac je evoluirao i preživeo milionima godina. Tek sada su, usled klimatskih promena i ljudskih uticaja na životnu sredinu, kao što su uništavanje kedrovih šuma i prekomerna ispaša, njegove populacije ugrožene.

- Razbijanje hromozoma je primećeno i kod drugih vrsta leptira, ali ne na ovom nivou, što sugeriše da postoje važni razlozi za ovaj proces koje sada možemo početi da istražujemo. Osim toga, pošto hromozomi čuvaju sve tajne jedne vrste, istraživanje da li ove promene utiču na ponašanje leptira moglo bi pomoći u formiranju potpune slike o tome kako i zašto nastaju nove vrste - rekao je dr Rodžer Vilja, stariji autor na Institutu za evolucionu biologiju.

- Genomi drže ključ za razumevanje kako je neko stvorenje nastalo, ali i kuda bi moglo da ide u budućnosti. Da bismo ispričali priču naše planete, moramo imati priču svake vrste i videti gde se one preklapaju i međusobno deluju. To nam takođe omogućava da primenimo saznanja iz jednog genoma na drugi – rekao je profesor Mark Blakster, stariji autor Instituta Velkom Sanger.

(Telegraf Nauka/Wellcome Sanger Institute)