Otkriven dokaz o jednoj od najužasnijih smrti koja može da se zamisli

Vreme čitanja: oko 5 min.

Foto: Rina

Pre oko sedam vekova jedan mladić u Škotskoj doživeo je udar toliko snažan da mu je skelet polomljen na više od 160 mesta. Naučnici sada veruju da su možda otkrili šta mu se dogodilo, a objašnjenje vodi do jednog od najstrašnijih oružja srednjeg veka.

Ostaci poznati kao Skelet 150 pronađeni su u zamku Stirling u Škotskoj, a obrazac povreda pokazuje da je muškarca s leđa pogodio veliki predmet koji se kretao ogromnom brzinom.

Najverovatniji "krivac", smatraju istraživači, jeste projektil izbačen iz trebušeta, moćne srednjovekovne opsadne sprave koja je pomoću protivteže izbacivala teške projektile na neprijateljska utvrđenja.

Ukoliko je njihovo objašnjenje tačno, Skelet 150 mogao bi predstavljati prvi poznati arheološki dokaz povreda nastalih udarom projektila iz trebušeta.

- Njegova smrt bi, srećom, bila praktično trenutna - rekla je za ScienceAlert bioarheološkinja dr Džo Bakberi sa Univerziteta Bradford.

Najgore povrede nalazile su se na zadnjem desnom delu lobanje i desnom ramenu, što ukazuje da je udar došao otpozadi. Povređeno je i levo rame, ali je bilo manje razdrobljeno, što sugeriše da je sila na toj strani bila slabija.

Skelet imao više od 160 preloma

Analizom ostataka utvrđeno je da je muškarac u trenutku smrti imao između 22 i 34 godine.

Radiokarbonsko datiranje koje je kalibrisala dr Keti Bat sa Univerziteta Bradford smestilo je njegovu smrt u period između 1255. i 1405. godine.

To je posebno zanimljivo jer je zamak Stirling tokom tog perioda više puta bio pod opsadom.

Utvrđenje se nalazi na visokoj steni iznad reke Fort i postoji najmanje od početka 12. veka. Tokom kasnog 13. i početka 14. veka imalo je ogroman strateški i simbolički značaj u ratovima za nezavisnost Škotske između Engleza i Škota.

Zamak je više puta prelazio iz ruke u ruku, a Skelet 150 jedan je od nekoliko pronađenih ostataka ljudi koji se povezuju sa ovim nasilnim periodom.

Ipak, čak i među njima njegove povrede bile su izuzetne.

Forenzički antropolog dr Patrik Randolf-Kvini sa Univerziteta Upsala rekao je da ga je iznenadilo koliko slučaj podseća na povrede koje forenzičari viđaju danas.

Ogromna sila izazvala je više od 160 preloma i teško razorila telo, ali su istraživači, uprkos tome što je prošlo sedam vekova, uspeli da rekonstruišu mehaniku udara.

Povrede kakve danas izazivaju automobili i vozovi

Skelet je bio gotovo kompletan, ali su mnoge kosti bile razbijene na veliki broj delova.

Naučnici su pažljivo sastavljali fragmente, a koristili su radiografiju, mikroskopiju i mikro-CT snimanje.

Otkrili su obrazac oštećenja kakav do sada nije bio prepoznat među srednjovekovnim ostacima.

Kod žrtava srednjovekovnih sukoba najčešće se pronalaze tragovi sečiva, ubodnih oružja i projektila. Kod ovog muškarca dominirala je potpuno drugačija vrsta povreda - posledice izuzetno snažnog tupog udara.

Posebno su značajni duboki, cik-cak prelomi na kostima.

Randolf-Kvini objašnjava da mehanizam njihovog nastanka još nije potpuno razjašnjen, ali da se sa sigurnošću može reći da se takav obrazac javlja kada se na kost prenese veoma velika količina energije.

Istraživači su razmatrali i mogućnost da je muškarca pogodio deo zida ili drugog materijala koji je padao sa utvrđenja.

Međutim, Bakberi kaže da duboki cik-cak prelomi ukazuju na udar pri veoma velikoj brzini. Materijal koji pada imao bi manju brzinu i, prema njenim rečima, verovatno ne bi proizveo isti obrazac povreda.

Kao moderna saobraćajna nesreća

Za poređenje su se okrenuli savremenoj forenzičkoj medicini.

Kompjuterizovana tomografija danas omogućava takozvane virtuelne autopsije i stvaranje detaljnih trodimenzionalnih prikaza povreda ljudi stradalih u padovima, pucnjavama i saobraćajnim nesrećama.

Naučnici su rekonstruisali prelome Skeleta 150 u tri dimenzije i zatim ih uporedili sa dokumentovanim savremenim slučajevima.

Najbliže podudaranje pronašli su kod padova sa velike visine i saobraćajnih nesreća sa ogromnom energijom udara.

- Povrede su uporedive sa onima kod ljudi koje danas udare vozovi i automobili - rekla je Bakberi. Naučnici rekonstruisali čak i kako je stajao

Položaj i pravac preloma omogućili su istraživačima da odu još dalje i rekonstruišu položaj tela u trenutku udara.

Jedan od najvažnijih tragova pronađen je na desnoj lakatnoj kosti.

Na osnovu obrazaca preloma zaključili su da je muškarac u trenutku udara stajao uspravno, okrenut leđima projektilu, dok su mu ruke bile savijene ispred tela.

Povrede donjeg dela tela takođe ukazuju da je stajao i oslanjao težinu na noge i stopala.

Predmet koji ga je pogodio morao je da bude veoma veliki. Povrede se protežu od glave do sredine leđa, preko oba ramena, svih rebara i velikog broja pršljenova.

Istraživači za sada ne mogu da procene tačnu veličinu, masu ili brzinu projektila.

Bakberi naglašava i da se ne može sa sigurnošću tvrditi da je svaki prelom nastao direktnim kontaktom sa predmetom, jer su neke povrede mogle nastati prenošenjem energije kroz telo.

Ipak, čitav obrazac odgovara udaru jednog velikog predmeta koji se kretao veoma brzo.

Da li ga je ubio čuveni „Ratni vuk“?

Tu priča dobija posebno zanimljiv istorijski obrt.

Prema Randolf-Kviniju, koliko je istraživačima poznato, u srednjovekovnoj Škotskoj postojao je praktično samo jedan mehanizam sposoban da veliku masu pokrene dovoljno brzo da izazove ovakve povrede - opsadna sprava poput trebušeta.

Radiokarbonsko datiranje ostavlja četiri moguće opsade Stirlinga koje bi mogle odgovarati vremenu njegove smrti: 1299, 1304, 1314. i 1337. godinu.

Posebno intrigantna je opsada iz 1304. godine. Tada je engleski kralj Edvard I protiv zamka Stirling upotrebio svoje čuveno oružje poznat0 kao "Ratni vuk".

To otvara mogućnost da je skelet 150 stradao upravo tokom te opsade.

Ali naučnici za sada ne mogu da dokažu ni da je čovek umro 1304. godine, niti da ga je pogodio Ratni vuk. Edvard I je tokom višemesečne opsade raspolagao i drugim opsadnim spravama.

Ono što povrede ovog čoveka ipak sugerišu jeste da je pre sedam vekova bio izložen sili kakvu forenzičari danas viđaju kod nekih od najtežih saobraćajnih nesreća - a moćno oružje kao što je trebušet je za sada najbolje objašnjenje kako je takav udar mogao da nastane u srednjovekovnoj Škotskoj.

(Telegraf NAUKA/Yahoo ScienceAlert)