Ugljenisani koreni zuba postaju „crne kutije“ za čitanje prošlosti: Fascinantno istraživanje praistorije

Vreme čitanja: oko 3 min.

Foto: akg-images / akg-images / Profimedia

Stanovnici Poljske bronzanog doba pre više od 3.000 godina spaljivali su mrtve i polagali njihov pepeo u urne, čime su uništavali zapise o svojim životima koje čuvaju kosti. Istraživači su sada otkrili da se neki od tih zapisa iz urni ipak mogu „pročitati“ i da su sakriveni u ugljenisanim korenima njihovih zuba, piše Phys.org.

Nova studija, objavljena u žurnalu Scientific Reports, pokazala je da mikroskopske linije rasta u zubima mogu ponuditi obećavajuću alternativu tradicionalnim metodama, koje su često previše poremećene ili uništene da bi se odredila starost u trenutku smrti. Pored toga, istraživači su došli do iznenađujućeg otkrića – ove linije mogu pružiti uvid u ishranu, okruženje ili neki drugi deo svakodnevnog života osobe.

– Kremirani ljudski ostaci se često smatraju izuzetno teškim za proučavanje jer vatra tako dramatično menja strukturu kostiju i zuba – rekla je dr Agata Haluško sa Univerziteta Marija Kiri-Sklodovska. – Upravo je taj izazov učinio ovaj projekat tako uzbudljivim za nas.

Arheološka „crna kutija“

Kako koren zuba raste, on ostavlja naizmenične tamne i svetle linije koje istraživači mogu koristiti za procenu starosti u trenutku smrti. Međutim, „ova metoda je još svojevrsna crna kutija“, kaže dr Haluško.

– Dugo su istraživači mislili da su to jednostavno godišnji slojevi rasta, slični godovima na drveću. Danas znamo da je proces verovatno mnogo složeniji – rekla je ona.

Da bi testirali da li su ove linije opstale u drevnim kremiranim ostacima, tim je ispitao 62 korena zuba iz lužičke urnenfelder kulture, koja je postojala tokom kasnog bronzanog i ranog gvozdenog doba, pre otprilike između 3.300 i 2.500 godina.

– Naziv urnenfelder ili kultura polja s urnama potiče od široko rasprostranjene prakse kremiranja mrtvih i sahranjivanja njihovog pepela u keramičke urne, sakupljene zatim na velikim grobljima, koja ponekad sadrže stotine ili čak hiljade grobova – objasnila je dr Haluško.

U lužičkoj urnenfelder kulturi, kremiranje nije bilo samo uobičajeno, već gotovo univerzalno. Zbog toga su netaknuta tela izuzetno retka, što primorava istraživače da se oslanjaju na polomljene i spaljene kosti, koje često ostavljaju mnoga pitanja bez odgovora.

Čitanje starosti iz zuba

Istraživači su sekli zube na slojeve tanke poput papira za mikroskopski pregled. Zatim su dva istraživača brojala linije i upoređivala ih sa preostalim alternativnim procenama starosti. Ne samo da su se procene zasnovane na zubima poklopile sa tradicionalnim metodama, već su i preciznije odredile starost u znatno užem vremenskom okviru.

Zanimljivo je da su istraživači primetili i varijacije u debljini linija. Dok su raniji istraživači sugerisali da bi to moglo biti posledica razlika između muškaraca i žena, autori studije su otkrili da je širina verovatno povezana sa geografskim regionom.

Moguće je da su ove razlike povezane sa različitim okruženjima, ishranom ili drugim aspektima svakodnevnog života koji su mogli uticati na zube. Ipak, istraživači napominju da su ovi nalazi preliminarni.

Neizvesnost oko ove „crne kutije“ je „ono što ovo istraživanje čini tako uzbudljivim“, rekla je dr Haluško.

– Da bismo je zaista „otvorili“, potrebno nam je više eksperimentalnih studija, napredna mikroskopija i uža saradnja između forenzičara, biologa, stomatologa i arheologa – rekla je ona.

Dr Haluško se nada da će dalje unaprediti metodu, uvodeći tehnike skeniranja pre sečenja zuba kako bi se sprečilo nepotrebno uništavanje. Takođe bi želela da uskladi procene starosti zasnovane na zubima sa tradicionalnijim metodama kako bi osigurala njihovu tačnost.

Ipak, jedan od najfascinantnijih budućih pravaca istraživanja uključuje utvrđivanje da li kremirani zubi mogu pružiti više od samo procene starosti, kao što je uvid u važne životne događaje. Ako se to pokaže mogućim, kremirani zubi bi mogli da otvore prozor u „individualne životne istorije skrivene unutar arheoloških ostataka hiljadama godina“.

(Telegraf Nauka/Phys.org)