Drevni filipinski skelet – skorbut dodatno zakomplikovao retko stanje kuka

D. M.
Vreme čitanja: oko 4 min.

Ilustracija: Shutterstock

Sve obimnija paleopatološka literatura pokazuje da skorbut nije bio redak problem među ljudima koji su živeli u drevnim azijsko-pacifičkim tropskim područjima.

Skorbut se sve češće identifikuje širom tog regiona, prvenstveno kod dece, ali i kod odraslih. Istraživači su izveli naknadnu paleopatološku analizu mladog odraslog muškarca iz metalnog perioda Filipina (oko 2000 do 1800 godina pre sadašnjosti), kod koga je ranije identifikovana ankiloza kuka.

Naknadna analiza kompletnog skeleta otkrila je znake skorbuta, koji je verovatno doprineo ranije identifikovanim problemima u remodeliranju kostiju, i ističe značaj razmatranja nutritivnih deficita zajedno sa skeletnim dokazima o sveukupnim poremećajima da bi se došlo do holističkog razumevanja kako ti uslovi uzajamno deluju i kako su individue živele i bile negovane uprkos složenim, preklapajućim zdravstvenim izazovima u prošlosti.

Šta je skorbut?

Skorbut je rezultat dugotrajnog nedostatka vitamina C, što onemogućava proizvodnju kolagena u telu, neophodnog za formiranje kostiju i vezivnog tkiva, remodeliranje kostiju i resapsorpciju. Bez vitamina C, prokolagen ne može da se razvije u stabilan kolagen, što dovodi do raznih problema kao što su lako dobijanje modrica, anemija, otečene desni, osteoporoza, purpurni osipi i zapaljenje.

Inflamatorni odgovor na krvarenje može dovesti do skorbutnih lezija, koje nastaju kad zgrušana krv između pokosnice i kosti formira novo vezivno tkivo.

„Skorbut je deficijencija mikronutrijenata, tako da ne morate nužno biti izgladneli da biste ga dobili; možete se oslanjati na hranu bogatu kalorijama, ali siromašnu vitaminima,” objašnjavaju istraživači.

„Na primer, pirinač nema značajan vitamin C, pa prekomerno oslanjanje na pirinač može obezbediti dovoljno kalorija za život, ali ćete ostati bez nužnog vitamina C za sprečavanje skorbuta. Vitamin C je takođe vitamin rastvorljiv u vodi, tako da se prilikom kuvanja hrane gubi. Čak i seckanje i pripremanje na druge načine dovodi do značajnog gubitka vitamina C iz prvobitne namirnice“.

Ipak, uprkos obilju i hranjivosti resursa u tropskom jugoistočnom delu Azije i Pacifiku, otkriven je jedan broj lokacija sa individuama obolelim od skorbuta. Među njima je Grobnica 4 na lokaciji Nagsabaran na severu Filipina iz neolitskog doba, dok se naseljenost produžava u metalni period.

„Neolit je početni period naseljenosti Nagsabarana i karakterišu ga manje poljoprivredne zajednice i pomorske trgovačke mreže ograničene na Tajvan. Ti ljudi su sa sobom nosili domaće svinje, pse i pirinač. Na lokaciji je pronađena samo jedna grobnica iz tog perioda, koja nije sadržala značajne pogrebne predmete“, kažu istraživači.

„S druge strane, metalni period označava širu i čvršću pomorsku trgovinu dalje od Tajvana prema Kini, Indiji, matičnom kopnu jugoistočne Azije, Indoneziji i Okeaniji. Život u Nagsabaranu se promenio i njihovi pogledi na svet su se verovatno proširili kao i mora koja su ih povezivala sa različitim zajednicama širom Indopacifika. Vidimo složenije i raznovrsnije pogrebne prakse, kao što je upotreba sanduka, a počinju i livenje i trgovina bronzom i gvožđem. Ove široke veze sa svetom bi takođe donele nova znanja o zdravlju i bolesti, sa različitim metodama lečenja i brige za bolesne i povređene“.

Grobnica 4 se razlikovala od ostalih 10 iz metalnog perioda. Nije pronađen nijedan artefakt povezan s njom. U slučaju drugih odraslih osoba sahranjenih na tom mestu, njihovi pogrebni predmeti su tipično uključivali indopacifičke staklene perle, keramiku, metalne artefakte i fragmente životinjske kosti (najverovatnije poklon u vidu hrane).

Istraživači ne znaju šta ova razlika u tretmanu predstavlja. Ipak, Grobnica 4 je postavljena samo nekoliko centimetara iznad najranijeg i jedinog sahranjenog domestikovanog psa na Filipinima tokom ovog perioda. Može se samo spekulisati o vezi koju je zajednica imala sa domaćim životinjama, ali ovo sugeriše složen odnos između zajednice i životne sredine.

Dozvolu za analizu ostataka iz Grobnice 4 prvobitno je 2009. godine dao Nacionalni muzej Filipina. Utvrđeno je da je mladi čovek iz vremena od 2022 do 1792 kalibrirane godine pre sadašnjosti i da je imao ankilozu levog kuka, što je prouzrokovalo spajanje glave i vrata butne kosti sa kukom. Stoga bi njegova pokretljivost bila ograničena.

Ova ograničena pokretljivost je verovatno doprinela lošem koštanom remodeliranju u njegovoj levoj nozi, ali nije objašnjavala zašto je i druga noga pokazivala znake problema sa remodeliranjem.

Ponovna analiza ostataka otkrila je karakteristične znake skorbuta, ograničenog na lobanju i vilicu, gde bi konstantni pokreti mišića uzrokovali krvarenje i stvaranje skorbutnih lezija.

S druge strane, ograničena pokretljivost je značila da te iste lezije nisu osmotrene na drugim skeletnim ostacima. Međutim, dijagnoza skorbuta pomaže da se objasne sistemski problemi remodeliranja kostiju uočeni ranije na obe butne kosti, pošto bi nedostatak vitamina C uticao na ceo skelet.

Vitamin C je ključan za ćelije kostiju u formiranju novog koštanog tkiva, tako da se kosti ne mogu popravljati kad ga nema, kažu istraživači. Skorbut, zajedno sa ankilozom, zahtevao bi ogromnu negu od lokalne zajednice, koja je verovatno pripremala meku hranu i redovno menjala položaj čovekovih udova radi sprečavanja rana usled pritiska.

Studija ističe značaj razmatranja veze između nutritivnih deficita i fizičkih onesposobljenosti i daje celovitiju sliku bioarheoloških modela nege.

(Telegraf Nauka/Phys.org)