U zagrobni život s perjem, maskom i bebom u naručju: Spektakularna otkrića u grobu šamanke starom 9.000 godina
Grob šamanke iz Bad Direnberga, u nemačkom okrugu Zale, star je oko 9.000 godina i jedan je od najspektakularnijih arheoloških nalaza centralne Evrope. Iako je otkriven još 1934, tek istraživanja od 2019. omogućila su da se osiguraju ostaci grobne jame i da se, izvađeni u bloku, ispitaju u laboratorijskim uslovima.
Ova nova istraživanja donela su niz novih saznanja, a mikroskopska analiza dokazala je prisustvo perja, koje je verovatno bilo deo raskošnog ukrasa za glavu, saopštio je Zavod za zaštitu spomenika i arheologiju države Saksonija-Anhalt, Državni muzej praistorije.
U grobu u Bad Direnbergu u vreme mezolita, srednjeg kamenog doba, pre oko 9.000 godina, sahranjena je žena stara između 30 i 40 godina sa detetom od oko 6 meseci u naručju. Ukras za glavu od srnećih rogova, kao i ukrasi od životinjskih zuba na telu pokojnice ukazuju na njen poseban položaj – da je bila šamanka, odnosno duhovni vođa svoje grupe.
Grob je slučajno otkriven 1934. tokom radova na kanalizaciji neposredno pre otvaranja banjskog parka, pa je grobni inventar morao biti izvađen u toku samo jednog popodneva. Od decembra 2019. godine, u sklopu priprema za državnu izložbu baštovanstva u banjskom parku Bad Direnberga, sprovedena su iskopavanja na mestu gde se pretpostavljalo da se nalazio grob šamanke. Mesto nalaza je zaista locirano. Pošto je prvobitno iskopavanje izvršeno samo kroz uzak rov, delovi grobne jame prožeti crvenim okerom ostali su netaknuti.
Brojni nalazi koji su 1934. godine previđeni sada su osigurani, a ostatak grobne jame ispitao je međunarodni tim istraživača koristeći najnovije naučne metode. Grob iz Bad Direnberga se danas smatra jednim od najbolje istraženih nalaza u centralnoevropskoj arheologiji. Sada su dostupna nova saznanja o grupi nalaza koja se u sahranjivanjima obično ne može detektovati zbog svoje prolaznosti: o perju.
Iako se široko pretpostavlja da je perje u delovima praistorije igralo značajnu ulogu kao ukras na odeći ili kapama, dokazivanje toga je teško. U normalnim uslovima ono se u zemlji razgrađuje. Međutim, mogu se sačuvati sićušni delovi perja, koji ponekad mere manje od jednog milimetra ili njihovi fragmenti. Ovi elementi se nalaze na ograncima pera koja se bočno odvajaju od struka pera i svojim međusobnim preplitanjem obezbeđuju čvrstinu pera.
Tuija Kirkinen sa Univerziteta u Helsinkiju, vodeća međunarodna istraživačica u ovoj oblasti, angažovana je da ispita uzorke iz groba u Bad Direnbergu. Svoje rezultate je sada objavila u stručnom članku.
Pod mikroskopom su zaista identifikovani fragmenti perja. Posebno je zanimljiv dokaz prisustva gusčijeg perja u predelu glave šamanke. Ono verovatno potiče od ukrasa za glavu. Rezultati istraživanja na izvrstan način potvrđuju naučnu rekonstrukciju koju je umetnik iz Salcburga, Karol Šauer, pre više godina izradio za Državni muzej praistorije u Haleu. Na osnovu etnoloških poređenja, on je pretpostavio postojanje ukrasa od perja.
Pored groba šamanke, perje igra ulogu u još jednom nalazu. Ispred samog groba, tokom naknadnih iskopavanja, otkrivena je jama koja je sadržala dve maske od rogova.
Neposredno ispred grobne jame otkrivena je još jedna jama, koja je verovatno napravljena oko 600 godina nakon sahrane. Ona je takođe izvađena u bloku i ispitana u laboratorijskim uslovima u radionicama Državnog muzeja. Tom prilikom došlo je do iznenađujućeg otkrića: jama je sadržala dve maske napravljene od rogova jelena. Očigledno je šamanka bila toliko značajna da su na njen grob i vekovima nakon njene smrti polagani dragoceni darovi.
Ispitivanje na prisustvo perja u uzorku uzetom direktno sa jedne od maski otkrilo je tragove perja ptica pevačica iz porodice vrabaca, kao i ptica iz reda koka (veliki tetreb, mali tetreb, snežna jarebica). Na drugoj maski je takođe pronađen ostatak vlakana. I ovde se jasno vidi da su rogovi jelena bili deo raskošnih, verovatno ukrasa za glavu.
Pored perja, istraživanja poslednjih godina donela su brojna druga nova saznanja o grobu šamanke iz Bad Direnberga. Ona će javnosti biti predstavljena od 27. marta 2026. godine u okviru velike posebne izložbe u Državnom muzeju za praistoriju u Haleu.
Nikada ranije u srednjoj Evropi nije prikazana slična, ovako obimna posebna izložba o praistorijskom šamanizmu i srednjem kamenom dobu. U atmosferskoj scenografiji na 900 kvadratnih metara biće predstavljeni impresivni i naučno visokorangirani eksponati iz brojnih međunarodnih kolekcija (između ostalog iz Izraela, Švedske, Danske, Estonije, Finske, Engleske, Srbije, Italije i Španije). Oni nas vode od samih početaka religije do šamanke iz Bad Direnberga. Istovremeno, izložba oslikava život u mezolitskoj epohi, koja je bila obeležena ogromnim izazovima usled početka sadašnje tople faze, ali i potpuno novim mogućnostima.
(Telegraf Nauka/Landesamt für Denkmalpflege und Archäologie Sachsen-Anhalt - Landesmuseum für Vorgeschichte)