
Da li je misterija Stounhendža rešena posle 5.000 godina? Naučnici tvrde da sada znaju više o plavom kamenju
Stounhendž je spomenik koji zbunjuje naučnike stotinama godina. Jedna od najvećih misterija vezanih za ovaj megalit je kako je plavo kamenje, oko 80 stubova od vulkanskih stena postavljenih u dva koncentrična kruga u centru, transportovano do lokacije.
Istraživači su ponovo raspravljali o poreklo čuvenog plavog kamena, a fokusirali su se na stenu poznatu kao kamen Njuol, otkrivenu pre jednog veka. Jedno od glavnih pitanja bilo je da li je ova stena, kao i slično kamenje, stigla na lokaciju tako što su je transportovali glečeri iz Velsa, ili su je ljudi premestili pre više od 5.000 godina, piše Dejli Mejl.
Tim koji je predvodio profesor Ričard Bevins sa Univerziteta u Aberistvitu uporedio je kamen Njuol, koji je otprilike veličine fudbalske lopte, sa uzorcima sa stenovitog izdanka u Velsu. Kroz geohemijsku i mikroskopsku analizu, zaključili su da „nema dokaza koji bi podržali tumačenje da je reč o glečerskom eratiku“.
Umesto toga, kamen se precizno podudara sa jedinstvenim karakteristikama stena iz Kreg Ros-i-Felina, što ukazuje da su ljudi transportovali tešku stenu sa udaljenosti veće od 200 kilometara. Objasnili su da već postoje dokazi o vađenju kamena na tom lokalitetu, u severnom Pembrokširu, od strane neolitskih zajednica oko 3000. pre nove ere.
Hemijska analiza je otkrila da kamen Njuol i drugi fragmenti pronađeni u Stounhendžu imaju identičan nivo torijuma i cirkonijuma kao i kamenje u Kreg Ros-i-Felinu. Istraživači su naveli da je kamen Njuol listasti riolit i da ima površinski sloj bogat kalcijum-karbonatom – što je rezultat njegovog dugog boravka u krečnjačkom tlu Stounhendža.

Ovo dodatno pojačava ideju da su ga doneli ljudi, a ne glečeri, rekli su, jer bi glečeri ostavili mnogo raspršeniju distribuciju sličnog kamenja širom regiona – nešto što nije pronađeno.
Studija, objavljena u časopisu Journal of Archaeological Science: Reports, takođe donosi važno otkriće o još jednom zakopanom kamenu u Stounhendžu – Kamenu 32d.
Prethodno se smatralo da je to vrsta stene zvana pegavi dolerit, ali nova analiza potvrđuje da je i to listasti riolit – kao i kamen Njuol. Transportovanje ovog kamenja, koji može biti teži od tri tone, od Velsa do Stounhendža predstavljalo bi neverovatan podvig ljudske logistike.
(Telegraf Nauka/The Daily Mail)
Video: Posetili smo „najstariju piramidu na svetu“
Nauka Telegraf zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.