Dno mora krilo olupinu povezanu s najvećom pljačkom u istoriji pirata: Prva otkrića iz doba Piratske republike
Prve brodske olupine povezane sa slavnim karipskim piratima otkrivene su u luci Nasau na Bahamima. Nasau na ostrvu Nju Providens u 18. veku bila je prestonica takozvane Piratske republike koju su osnovali slavni odmetnici poput Edvarda Tiča Crnobradog, Kaliko Džeka Rekama, Čarlsa Vejna, En Boni...
Istraživači su tokom ekspedicije, prve sa zvaničnom dozvolom vlasti, na dnu mora u luci Nasau pronašli šest olupina, od kojih se tri povezuju sa Zlatnim dobom pirata, piše Gardijan.
Pirati su bili poznati po tome što su uništavali dokaze o svojim zločinima – palili su brodove nakon što bi sa njih odneli blago, topove i drugo oružje.
Ugljenisana drvena oplata broda
Među najznačajnijim otkrivenim ostacima su ugljenisana drvena oplata broda, gvozdeni top, manje okretne topovske cevi, 25 olovnih musketnih kugli i kamen za oštrenje mačeva.
- Ova otkrića su samo vrh ledenog brega. Bio sam šokiran što je ugljenisana drvena oplata broda preživela. Videti je i dodirnuti je jedinstven događaj i veoma emotivan. Moguće je da u luci i oko nje postoje još desetine drvenih olupina – rekao je dr Šon Kingsli, britanski pomorski arheolog.
Pirat Henri Everi 1695. postao je jedan od najtraženijih kriminalaca svog doba nakon što je izveo najveću pljačku u piratskoj istoriji – napao je flotu Mogulskog carstva na hodočašću do Meke i oteo robu vrednu između 85 i 100 miliona funti u današnjem novcu. Kada su arheolozi otkrili spaljenu drvenu oplatu broda, pomislili su da bi to mogao biti Everijev brod „Fensi“, iako za to još nema dovoljno dokaza.
- Spaljivanje brodova bilo je poznata taktika skrivanja dokaza o zločinima od vlasti. Brod pronađen u Nasauu ima sve znake piratskog zlodela. Brod je bio teško naoružan, posebno sa topovima poređanim na palubi, koji su razarali neprijateljsku posadu – rekao je za Gardijan dr Majkl Pejtman, kodirektor ekspedicije i ambasador istorije, kulture i muzeologije Bahama.
Morski vukovi
Kako se navodi, ova otkrića su veoma uzbudljiva jer je do sada nađeno nekoliko piratskih olupina između Mauricijusa i Severne Karoline, ali nijedna nije pronađena u Nasauu, koji je bio glavna luka karipskih pirata.
- Zahvaljujući Holivudu svi znaju legendu o piratima s Kariba. Ali, kada se zanemari fantazija, niko ne zna kako su ovi morski vukovi zaista živeli i šta se desilo sa njihovim drvenim brodovima – rekao je Pejtman.
Kingsli je istražio više od 350 olupina poslednjih 30 godina i osnivač je magazina Wreckwatch, jedinog posvećenog potopljenoj prošlosti. Najnovije otkriće predstavlja poduhvat arheologa i filmadžija okupljenih u ekspediciji Pirati Nju Providensa i biće predstavljena u dokumentarnoj mini-seriji „Misterija kralja pirata“.
Potraga za skrivenim blagom
Kako piše National Geographic, neki stručnjaci se plaše da bi potraga za ostacima stvarnih pirata mogla da podgreje snove avanturista o potrazi za skrivenim piratskim blagom – Ejverijev plen, na primer, nikad nije pronađen. Ipak, mnogi se nadaju da je to i šansa za proširenje znanja o nasleđu Nasaua.
- Postoji potencijal na Bahamima da se razvije ovaj aspekt istorije Bahama kroz istraživanja i posebno prezentacije u ekonomiji zasnovanoj na turizmu. Malo toga iz vremena Piratske republike je preživelo na kopnu, uprkos slavi, jer je trajala samo nekoliko godina pre nego što je britanska kruna ponovo preuzela vlast. Olupine su najvažniji potencijalni izvor za materijale iz ovog perioda – rekla je za National Geographic Grejs Tarner iz Korporacije za antikvitete, spomenike i muzeje u Nasauu.
Zlatno doba pirata
„Zlatno doba pirata trajalo je samo 10 godina, od 1715. do 1725, i vodila ga je grupa od 20 do 30 piratskih komodora i nekoliko hiljada mornara. Bukvalno svi komodori su se poznavali međusobno, služili su jedni kraj drugih na trgovačkim i piratskim brodovima ili su se sretali u zajedničkoj bazi, propaloj britanskoj koloniji na Bahamima. (…) Pirati postoje veoma dugo. Bilo je pirata u Staroj Grčkoj i tokom Rimskog carstva, u srednjovekovnoj Evropi i dinastiji Ćing u Kini. Čak i danas pirati ugrožavaju morske puteve otimajući brodove, transportere, pa čak i putničke brodove, pljačkajući ih i, neretko, ubijajući njihove posade. Pirati Zlatnog doba bili su različiti od pirata pre njih. Za razliku od prethodnika, bili su uključeni u neobične zločine i pokrenuli su društvenu i političku pobunu. Bili su mornari, sluge po ugovoru i odbegli robovi pobunjeni protiv ugnjetača: kapetana, vlasnika brodova i autokrata s velikih plantaža s robovima Amerike i Zapadne Indije. Nezadovoljstvo je bilo tako veliko na trgovačkim brodovima da bi, kada pirati napadnu brod, deo posade prešao na piratsku stranu,“ napisao je Kolin Vudard u knjizi „Republika pirata: Istinita i iznenađujuća priča o karipskim piratima i čoveku koji ih je srušio“ i dodao:
Narodni heroji uzdrmali imperije
„Piratske bande sa Bahama bile su neverovatno uspešne. U svom zenitu uspešno su izolovale Britaniju, Francusku i Španiju od njihovih teritorija u Novom svetu, prekidale su trgovačke puteve, remetile slanje robova na plantaže i prekidale protok informacija između kontinenata. Kraljevska mornarica prvo nije uspevala da uhvati pirate, a onda se plašila da im se suprotstavi. Do 1717. pirati su bili toliko moćni da su mogli da prete ne samo brodovima, već čitavim kolonijama. Vlasti su predstavljale pirate kao surova i opasna čudovišta, silovatelje i ubice koje su ubijale ljude iz hira i mučile decu iz zadovoljstva. Neki i jesu bili takvi. Mnoge od priča su bile namerno preterane kako bi se pridobila skeptična javnost. Na iznenađenje vlasnika brodova i plantaža u Amerikama, mnogi obični kolonisti smatrali su pirate narodnim herojima.“
On se posebno osvrnuo na ključne figure među piratima – Semjuela Belamija ili Crnog Sema, Edvarda Tiča ili Crnobradog i Čarlsa Vejna.
Flote piratskih brodova
„Belami i Crnobradi bili su prijatelji, služili su zajedno pod mentorom Bendžaminom Hornigoldom, koji je osnovao piratsku republiku u Nasauu na ostrvu Nju Providens. Obojica su poznavala Vejna. On je imao sklonost ka surovosti i nasilju, sadističku crtu koja je na kraju potkopala njegov autoritet. Belami i Crnobradi su, prateći Hornigolda, bili obazrivi u korišćenju sile, uglavnom koristeći strah da nateraju žrtve na predaju, izbegavajući samo nasilje. U mnogim opisima napada Belamija i Crnobradog na brodove, koji ih je bilo skoro 300, nema nijednog zabeleženog ubijanja zarobljenika. Ovi pirati su tako izgradili bazu poštovalaca, plovili su sa svim glavnim piratima te ere: kitnjasto obučenim Džonom Rekamom ili Kaliko Džekom, ekscentričnim Stidom Bonetom, ozloglašenim Olivijeom la Bjuzom, Polsgrejvom Vilijamsom i pirtkinjom En Boni. Na vrhuncu karijera, svaki od njih komandovao je malom flotom piratskih brodova, četama od nekoliko stotina ljudi i, u slučaju Belamija i Crnobradog, brodovima sposobnim da se sukobe sa bilo kojim ratnim brodom u Amerikama,“ naveo je Vudard.
(Telegraf Nauka/The Guardian/National Geographic)
Video: Posetili smo „najstariju piramidu na svetu“
Nauka Telegraf zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.