Živimo li u "ukletoj" galaksiji? Monstrum iz centra Mlečnog puta odlučuje o našoj sudbini
U srcu svake velike galaksije čuči čudovište – supermasivna crna rupa – i ponekad ono pokazuje svoju zastrašujuću stranu. Fil Plejt iz Sajentifiken Amerikena razmatra kako takvi objekti, naročito kada se aktivno ponašaju, mogu ozbiljno ugroziti uslove za život u svojoj galaksiji.
Terror u galaktičkoj sredini
Galaksije nisu samo spokojna mesta bezbrižnog lutanja zvezda: one sadrže prave astrofizičke monstrume. U centru veće galaksije nalazi se supermasivna crna rupa — ponekad s masom milijardi puta većom od naše Sunčeve. Kada u okolinu te crne rupe „padne“ mnogo materije, ta materija se zagreva do ekstremnih temperatura i oslobađa visokoenergijsko zračenje.
Posledice su višestruke:
Izbacivanje struja čestica velikih brzina koje mogu napraviti haos u blizini jezgra galaksije.
Okretanje crne rupe može pokrenuti mlazove materije koji se izbacuju u relativističkim brzinama i dopiru na desetine hiljada svetlosnih godina unaokolo.
Da li je naša galaksija u opasnosti?
Naša galaksija Mlečni put ima supermasivnu crnu rupu poznatu kao Sagittarius A, ali ona je trenutno relativno mirna. Ipak, naučnici su uočili posledice prošlih izuzetno aktivnih faza — na primer, velike mehure toplog gasa koji se pružaju iz centra galaksije, poznati kao Fermijevi mehurovi.
Prema modelima, ukoliko bi takva aktivnost bila jaka, njeni uticaji mogli bi dopreti prilično daleko: mlazovi čestica mogli bi da istisnu atmosferu sa planeta čak do 1.300 svetlosnih godina udaljenosti, ili da potpuno unište ozonski omotač planeta udaljenih do 3.000 svetlosnih godina. Naša solarna pozicija, oko 26.000 svetlosnih godina udaljena od centra galaksije, zasad nas čuva od većih opasnosti.
Kada stvari krenu po zlu
U galaksijama sa mnogo masivnijim centralnim crnim rupama, scenariji su još dramatičniji — takve crne rupe mogu, kada se “razbude”, potencijalno sterilizovati ceo galaktički region. Primera radi, galaksija-par 3C 321 prikazuje kako je mlaz jedne galaksije pogodio susednu na oko 20.000 svetlosnih godina udaljenosti — izloženost sličnim uslovima ne bi bila ništa manje ekstremna.
Zaključak: kosmos je gostoljubiv — ali ne i garant stabilnosti
Autor nas podseća da iako je Univerzum stvorio uslove za život na našoj planeti, on ne garantuje da će ti uslovi ostati stabilni zauvek. Činjenica da smo relativno bezbedni od aktivne supermasivne crne rupe danas, ne znači da tako mora ostati u budućnosti — naročito ako dođe do susreta ili sudara galaksija koji može “probuditi” našu centralnu crnu rupu.
(Telegraf Nauka/Scientific American=