Rudarenje u dubokom moru moglo bi uništiti specifična staništa skrivena u grumenju bogatom metalima
U ekstremnim dubinama Tihog okeana nalaze se male formacije koje sadrže metale i koje su mnogo više od vrednih izvora sirovih materijala. Nova studija pokazuje da polimetalični grumeni služe kao specijalizovana staništa za malene organizme.
Međunarodni tim pod vođstvom Centra za nauke o morskoj životnoj sredini na Univerzitetu u Bremenu i holandskog Kraljevskog instituta za morsko istraživanje demonstrirao je da pukotine i pore unutar ovih grumena sadrže specifičnu zajednicu živog sveta koja se značajno razlikuje od životinja na okolnom morskom dnu.
Pošto su za formiranje polimetaličnog grumenja potrebni milioni godina, komercijalno rudarstvo bi trajno uništilo ovo specifično stanište. Zato su nalazi značajni za planiranje zaštićenih oblasti u dubokom moru.
Maleni dom u dubokom moru
Polimetalični grumeni su tamne grudve oksida gvožđa i mangana, sa veličinom pesnice, koje rastu krajnje sporo milionima godina — često samo nekoliko milimetara za milion godina. Na dubinama od 4.000 do 6.000 metara, oni formiraju retke tvrde površine na inače mekom, blatnjavom morskom dnu. Istraživači su ispitivali ko živi u malenim pukotinama i šupljinama ovog grumenja.
„U našoj studiji pokazujemo da su pukotine unutar grumena dovoljno velike da budu dom životinjama koje su manje od milimetra“, kažu autori.
Naučnici su sakupili uzorke iz zone Klarion-Kliperton u centralnom Pacifiku. Grumeni su pažljivo secirani u laboratoriji radi izvlačenja organizama iz pukotina.
Specifične zajednice i konkretne brojke
Ovo istraživanje je posebno jer otkriva da grumeni ne samo da obezbeđuju površinu, već svojom unutrašnjom strukturom takođe stvaraju trodimenzionalno stanište. Analiza 244 grumena je otkrila ukupno 4.139 individualnih životinja. U proseku, 17 jedinki je živelo u svakom grumenu, iako je u jednom slučaju čak 245 životinja pronađeno u samo jednom.
„Pukotine u polimetaličnom grumenju funkcionišu kao mala skloništa i obezbeđuju dom za životinje koje ne srećemo u mekom sedimentu morskog dna“, objašnjavaju istraživači.
Iako je broj životinja u polimetaličnim grumenima manji nego u okolnom sedimentu, ipak je značajan za ceo ekosistem. Naročito je važno to što se sastav vrsta razlikuje. Genetske analize su pokazale da su zajednice unutar grumena veoma slične preko velikih distanci (do 1.000 km), ali se značajno razlikuju od životinja u sedimentu.
Rizici povezani sa dubokomorskim rudarenjem
Ovi nalazi imaju značajne društvene implikacije, pošto se polimetalični grumeni posmatraju kao meta industrijskog dubokomorskog rudarenja zbog metala koje sadrže, poput nikla, kobalta i bakra. Međutim, pošto su potrebni milioni godina da se grumeni formiraju, njihova ekstrakcija bi rezultirala gubitkom ovog specifičnog staništa i čitavog života koji je povezan s njim.
Jedan primer je jednoćelijska vrsta Thurammina sp. 1, koja je veoma česta u grumenima. Čini se da je ova vrsta savršeno prilagođena zaštićenim prostorima unutar grumena. Ako bi grumenje bilo izvađeno, ne bi bilo zamene za ove specijalizovane stanovnike. Takav gubitak bi bio permanentan u geološkim vremenskim razmerama, pošto su za ponovni razvoj grumenja potrebni milioni godina.
„Naši nalazi pokazuju da komercijalno rudarstvo može rezultirati ireverzibilnim gubitkom neopisanog i specifičnog biodiverziteta. Ovo se mora uzeti u obzir prilikom upravljanja životnom sredinom tokom rudarstva u dubokom moru“, kažu naučnici.
Ovo novo znanje naglašava da zaštita dubokog mora mora uzeti u obzir ne samo velike životinje, već i mikroskopske stanovnike. Buduće istraživanje mora utvrditi da li bi gubitak ovih lokalnih zajednica vodio ka globalnom izumiranju određenih vrsta ili bi te životinje mogle preživeti u drugim oblastima.
Nalazi su bitni za planiranje zaštićenih oblasti i procenu uticaja dubokomorskog rudarenja na životnu sredinu. Radi toga u zoni Klarion-Kliperton međunarodna istraživačka ekspedicija dalje proučava ekosistem polimetaličnih grumena.
(Telegraf Nauka/Phys.org)