Više drveća može da rashladi evropske gradove, ali…
„Toplotni talasi ovog leta odneli su desetine hiljada života u evropskim prestonicama, a temperature su dostizale rekordne vrednosti“, napisali su Tami Kroeser, istraživač Centra za urbano istraživanje Univerziteta RMIT, i Sajmon Hoder, profesor ergonomije životne sredine Univerziteta u Lafborou, u tekstu za The Conversation, koji prenosimo u celosti.
„U Londonu, hitne službe su bile pune starijih pacijenata povređenih nakon što su se onesvestili od vrućine. U međuvremenu, suvo vreme je izazvalo sleganje zemljišta i pukotine na kućama. U Parizu temperature su krajem juna prelazile 40 stepeni i ljudi su se borili da nastave sa svakodnevnim životom, a u Madridu su toplotni talasi spalili hiljade hektara na periferiji grada.
Kako drveće može da pomogne
Tami je sproveo preliminarno istraživanje o posledicama ekstremnih vrućina u evropskim gradovima ovog leta. Studija je razmatrala koliko zgrada ima adekvatan hlad od drveća. Rezultati su bili zapanjujući.
U Londonu, Parizu i Madridu više od 90% zgrada nije imalo dovoljno hlada oko sebe da bi se sprečili efekti urbanih toplotnih ostrva. Ovo su bili jedni od najgorih rezultata u gradovima koje smo proučavali, ali čak i najbolji primeri su imali većinu stanovnika bez adekvatne zaštite od vrućine – gradovi poput Hamburga (56% nezaštićeno) i Barselone (70% nezaštićeno).
Ovo se nadovezuje na prethodna istraživanja koja pokazuju kako se veliki gradovi širom sveta – uključujući one u Evropi – bore da dostignu koristan nivo krošnji drveća kako bi stvorili hlad u blizini domova i radnih mesta. To sugeriše da bi domovi trebalo da imaju pogled na tri drveta i da budu na udaljenosti od najviše 300 metara od parka.
Rani rezultati mog istraživanja sugerišu da su ogromni delovi evropskih gradova izloženi efektima toplotnih ostrva koji se mogu izbeći.
Kako funkcionišu urbana toplotna ostrva
Tokom mnogih dana leta 2026. godine, uveče nije bilo mnogo hladnije. To je zbog onoga što je poznato kao efekat urbanog toplotnog ostrva. Gradovima obično nedostaje hlad, zbog visoke stope uklanjanja drveća, retke sadnje, lošeg zdravlja drveća i ogromnih količina asfalta, gline i betona. Ovo su gotovo savršeni materijali za upijanje i zadržavanje toplote od direktnog sunčevog zračenja. Nezaštićeni asfalt tokom dana toplotnog talasa može dostići preko 70 stepeni.
Čak i nakon zalaska sunca, gradovi ostaju vreli jer putevi, zgrade i trotoari počinju da zrače apsorbovanu toplotu nazad ka nama dok se hlade. Efekat urbanog toplotnog ostrva može značajno povećati ambijentalnu temperaturu, čineći dan koji je već veoma topao (možda 35 stepeni) još opasnijim na lokacijama sa mnogo asfalta i malo hlada (preko 40 stepeni).
Šta bi moglo da pomogne?
Senke drveća su efikasna strategija za rešavanje problema urbane toplote, uz niz drugih koristi za mentalno i fizičko zdravlje lokalnog stanovništva. Drveće sprečava sunčevo zračenje da dopre do materijala koji apsorbuju toplotu, poput asfalta, a takođe štiti naše telo od sunca. Pokazalo se da hlad drveća smanjuje toplotu koju apsorbuju pešaci za čak 18 stepeni.
Zdravo drveće takođe ispušta vodu kroz lišće tokom fotosinteze, što upija toplotu dok isparava. Ovaj efekat hlađenja isparavanjem dodaje još nekoliko stepeni hlađenja, pored senčenja ljudi i sprečavanja efekata toplotnih ostrva, čak i tokom toplotnih talasa, sve dok drveće ima pristup vodi.
Gde je drveće potrebno
Sadnja više drveća u gradovima nakon ovogodišnjih letnjih toplotnih talasa pomoći će u hlađenju urbanih sredina. Istraživački centar Create Streets Foundation otkrio je da je temperatura na izloženoj popločanoj površini u Londonu tokom jednog toplotnog talasa bila 55 stepeni, dok je bila 25–30 stepeni u zasenčenom delu udaljenom samo nekoliko metara.
Gledajući grad poput Londona, mogli biste tvrditi da on već ima mnogo drveća: oko 8 miliona stabala.
Ali drveće je efikasan alat protiv urbane toplote samo kada je blizu domova. Bujan, senovit park udaljen 800 metara neće sprečiti opasne lokalizovane efekte toplotnog ostrva za vas i vaše komšije.
Drugi ključni faktor je to što postoje pragovi pokrivenosti hladom koji se moraju dostići da bi drveće zaista ponudilo značajno hlađenje. Nekoliko izolovanih stabala koja stvaraju mala ostrva hlada nisu dovoljna. Pokazalo se da povećanje krošnji drveća efikasno sprečava urbana toplotna ostrva kada dostigne 30–40% ukupne pokrivenosti hladom, unutar 60 metara od domova i radnih mesta.
Takođe će biti važno saditi drveće koje je najsposobnije da se nosi sa sve višim temperaturama u Evropi.
Dodavanje samo nekoliko stepeni već vrelom danu naglo povećava opasnost koju toplota predstavlja. Na lokacijama gde toplotna ostrva podižu temperaturu ambijentalnog vazduha sa 33 stepeni na 37 stepeni, ili sa 35 na 41 stepen, dolazi do povećanja broja pacijenata u bolnicama zbog bolesti povezanih sa toplotom. Kada temperatura vazduha poraste iznad 35 stepeni, sposobnost ljudskog tela da upravlja toplotom je znatno smanjena; dolazi do kardiovaskularnog naprezanja, dehidratacije, što potencijalno vodi do toplotnog udara i potrebe za medicinskom intervencijom.
Kada toplotna ostrva čine noći vrelim, postoje i druge posledice. Tokom hladnijih noćnih sati telo gubi toplotu kako bi se ‚resetovalo‘ za naredni dan. Ako se telo i dalje bori sa toplim temperaturama višim od 24 stepena, to utiče na oporavak i narušava kvalitet sna. To znači da sledeći dan počinjemo u deficitu, kako fiziološki tako i kognitivno, da bismo se izborili sa još jednim vrelim danom. Ponovljena izloženost danima visoke toplote znači da se deficit vremenom povećava.
Sadnja drveća daje rezultate
Medeljin u Kolumbiji je primer onoga što se dešava kada se doda više biljaka na gradske ulice.
Za samo nekoliko godina, milioni biljaka i preko 12.500 stabala dodati su kako bi se formirala mreža bujnih zelenih puteva širom drugog po veličini grada u Kolumbiji.
Ovaj projekat je rezultirao značajnim padom temperature (za 4,5 stepena u nekim oblastima, i 2 stepena u celom gradu).
Postoje znakovi da su Pariz i London svesni da moraju da naprave promene. Nedavno najavljeni plan Heat Ready London uključuje fokus na ozelenjavanje grada.
Pariz već počinje da dodaje više zelenih površina. Gradski program ‚školske ulice‘ ne samo da stvara bezbedne zone bez automobila u blizini lokalnih škola, već je dodao i više drveća. Dokazi već sugerišu da su površine u školskim ulicama 5 stepeni hladnije od njihovih pandana sa gustim saobraćajem i manje drveća.
Dok se Evropa priprema za još vrelih leta, sadnja drveća blizu domova mora biti visoko na listi prioriteta kako bi se pomoglo ljudima da se lakše nose sa vrućinama.“
(Telegraf Nauka/The Conversation)