Golfska struja na ivici kolapsa – prvi konkretni dokazi slabljenja bitnog sistema okeanske cirkulacije
Naučnici sa Kalifornijskog univerziteta u Riversajdu upozoravaju da Golfska struja gubi snagu duže od 100 godina – i da bi uskoro mogla doživeti totalni kolaps.
Golfska struja je samo mali deo mnogo šireg sistema struja, zvanično poznatog kao Atlantska meridijalna obrtna cirkulacija (AMOC).
Opisan kao prenosni pojas okeana, AMOC transportuje toplu, slanu vodu u blizini okeanske površine ka severu iz topskih područja do severne hemisfere.
Kad topla voda stigne do severnog Atlantika, oslobađa toplotu i zatim se zamrzne. Dok se taj led formira, so ostaje u okeanskoj vodi. Zbog velikih količina soli u vodi, ona postaje gušća, tone i prenosi se ka jugu, nazad u tropske predele, u vodene dubine. Ta voda zatim bude podignuta ka površini i zagreva se u procesu uzlazne struje, dovršavajući ciklus.
Naučnici misle da AMOC donosi toliko toplote do severne hemisfere da bi bez nje veliki delovi Evrope doživeli smrzavanje.
To je bitno da bi Evropa, Ujedinjeno Kraljevstvo i istočna obala Sjedinjenih Američkih Država imali umerenu kimu. Ako bi došlo do kolapsa AMOC-a, veliki delovi Evrope bi mogli doživeti vrlo niske temperature. U stvari, naučnici predviđaju da bi se delovi UK mogli suočiti sa čak -30 stepeni Celzijusovih.
„Ova studija pokazuje da AMOC gubi snagu duže od jednog veka. Ta tendencija će se verovatno nastaviti ako količina gasova sa efektom staklene bašte bude dalje rasla“, kaže profesor Vej Liu.
Istraživači ukazuju na neobičnu oblast hladne vode južno od Grenlanda i Islanda, oko 1.600 kilometara široku, koja zapravo ne bi trebalo da bude tamo.
Za razliku od okolne vode, ova „tvrdoglava“ oblast hladne vode opire se globalnom zagrevanju duže od jednog veka, izazivajući raspravu među naučnicima.
Nova studija sad konačno pronalazi vezu sa dugotrajnim slabljenjem AMOC-a.
Autori su analizirali oko 100 godina podataka o salinitetu i temperaturi, što se može upotrebiti za razumevanje snage AMOC-a.
Kad AMOC uspori, manje toplote i soli dolazi do severnog Atlantika, proizvodeći hladnije, svežije, manje slane površinske vode. Iz ovih dugoročnih podataka o salinitetu i temperaturi, rekonstruisane su promene u sistemu cirkulacije i upoređene sa skoro 100 klimatskih modela.
Otkriveno je da samo modeli oslabljenog AMOC-a odgovaraju podacima iz realnog sveta, što ukazuje da je oslabljeni AMOC jedini mogući uzrok sporne oblasti.
Dosad su neki naučnici smatrali da je nasumična hladna oblast južno od Grenlanda posledica atmosferskih faktora kao što je aerosolno zagađenje. Međutim, kompjuterski modeli nisu uspeli da reprodukuju stvarno, osmotreno zahlađenje.
Autori kažu da nova studija osnažuje buduća klimatska predviđanja, naročito u pogledu Evrope, gde je uticaj AMOC-a najizraženiji.
Iako su ranije studije pružile dokaze da AMOC gubi snagu, ova neregularna oblast u Atlantiku daje fizičke, opipljive dokaze.
Profesor Liu naglašava složenost uloge AMOC-a u globalnom klimatu, ali upozorava šta bi potpuni kolaps tog sistema mogao da znači. Ukupan uticaj na ekosisteme i klimatske obrasce, i na Arktiku i globalno, mogao bi biti veoma ozbiljan. Temperature bi značajno opale, bilo bi više klimatskih ekstrema, pored hladnijih uslova bilo bi više zimskih oluja izazvanih snažnijim zapadnim vetrovima.
Zašto bi moglo doći do kolapsa AMOC-a?
Naučnici misle da bi topljenje glečera moglo uzrokovati kolaps AMOC-a, sistema okeanskih struja. Ranije studije su već pokazale da zbog klimatskih promena AMOC usporava.
Motor ovog prenosnog pojasa je kod obale Grenlanda, gde – pošto se više leda topi zbog klimatskih promena – više sveže vode utiče u severni Atlantik i usporava sve.
Nažalost, ljudi će umirati zbog jačih zimskih oluja i poplava. Mnogi stari i mladi ljudi biće ugroženi veoma hladnim zimskim temperaturama. U Ujedinjenom Kraljevstvu, efekti bi mogli biti „minorni“ naspram ostalih oblasti širom sveta.
Kolaps AMOC-a izazvao bi promenu u tropskom kišnom pojasu, što bi uveliko poremetilo poljoprivredu i vodosnabdevanje u velikim delovima planete.
Milioni ljudi bi bili pogođeni sušom, glađu i poplavama, u zemljama koje se već bore protiv tih problema. Bilo bi veoma mnogo klimatskih izbeglica, geopolitičke tenzije bi rasle.
Klimat severozapadne Evrope bio bi neprepoznatljiv u poređenju sa današnjim. Bilo bi nekoliko stepeni hladnije, tako da bi zime bile tipičnije za arktičku Kanadu, a padavine bi se takođe smanjile. Vrlo oštre, hladne zime bi sigurno bile opasne po život.
U filmu „Dan posle sutra“, kolaps AMOC-a dešava se u roku od nekoliko dana i fikcionalna klima odmah postaje krajnje hladna. Srećom, tako brza tranzicija neće se desiti u stvarnom životu. Ako AMOC dođe u kritičnu fazu, to će se odvijati tokom najmanje nekoliko decenija, kažu naučnici.
Ipak, usporavanje AMOC-a, brzo ili tokom više decenija, vodiće ka stvaranju ekstremnijih i destruktivnijih klimatskih sistema sa potencijalom da uzrokuju smrtne ishode i veliku štetu.
Prošle nedelje, drugi tim naučnika je saopštio da bi temperature mogle pasti do -30 u Škotskoj ako doše do kolapsa AMOC-a, dok bi Edinburg skoro pola godine imao minimalnu temperaturu ispod nule.
London bi doživeo hladne ekstreme od -19 stepeni i više od dva meseca dodatnih dana sa temperaturama ispod nule u poređenju sa kasnim 19. vekom.
Da li je „Dan posle sutra“ tačan prikaz budućnosti?
Paleoklimatski podaci dobijeni iz uzoraka jezgra grenlandskog leda pokazuju da se cirkulacija AMOC-a jeste zaustavljala u prošlosti izazivajući regionalne klimatske promene. Oblast oko Grenlanda se bila ohladila za sedam stepeni.
U filmu „Dan posle sutra“, iz 2004, temperatura u Njujorku drastično opada do tačke da duboko smrzavanje nastupa u roku od jednog dana. Samo sekunda napolju je dovoljna da se filmski likovi smrznu do smrti.
Naučnici kažu da film preuveličava promenu, za koju bi bile potrebne decenije da bude vidljiva, ali primećuju da bi se temperature drastično smanjile duž istočne obale SAD. Zime bi postale hladnije i oluje češće u dužem periodu tokom godine ako bi se AMOC zaustavio danas.
Međutim, naučnici kažu da hladne temperature nisu ono za šta bi trebalo da se spremimo – problem će biti porast nivoa mora, što će imati najveći efekat. Taj porast bi izazvala voda koja se gomila duž istočne obale, koju bi gurao površinski tok ka severu.
Sa oslabljenim AMOC-om, pak, ili zaustavljenim, stručnjaci kažu da bi nivoi mora oko severnoatlantskog basena mogli porasti skoro do 50 centimetara. To bi oteralo iz kuća ljude koji žive duž obale dalje u unutrašnjost kako bi izbegli poplave.
Oslabljeni AMOC bi takođe smanjio količinu kiše na severu Atlantika, što bi izazvalo jake suše u oblastima koje retko doživljavaju takve događaje.
(Telegraf Nauka/Daily Mail)