Ovo je najukletije selo u Engleskoj: Jedan naučnik otišao tamo rešen da otkrije istinu, evo šta je saznao

Vreme čitanja: oko 3 min.

Foto: Carolyn Clarke / Alamy / Profimedia

Zbog neverovatnih izveštaja o duhovima i paranormalnim pojavama decenijama unazad, jedno seoce u Kentu steklo je šokantnu reputaciju – smatra se da je to najukletije selo u Engleskoj. Priča se da tuce duhova progoni Plakli, koje titulu najukletije selo u Engleskoj nosi više od 70 godina, pa je jedan naučnik ušao u to selo rešen da otkrije istinu.

Dr Sajmon Moreton, profesor na Univerzitetu zapadne Engleske u Bristolu (UWE Bristol), pretražio je novine, matične knjige rođenih, venčanih i umrlih, kao i parohijske spise.

I njegovo obimno istraživanje konačno je sklopilo mozaik koji otkriva poreklo seoskog folklora, piše Dejli mejl.

Jedan krivac za titulu

Prema istraživanju dr Moretona, najmanje 10 priča o duhovima iz Plaklija potiče od samo jednog čoveka. Štaviše, najmanje četiri priče o duhovima mogu se povezati sa stvarnim događajima - uključujući „Ženu sa potočarkom“, koja je tragično izgorela 1911. godine.

Dr Moreton je odlučio da se fokusira na Plakli iz ličnih i profesionalnih razloga.

- Fasciniran sam pričama o duhovima iz Plaklija još od detinjstva. Preci mog pokojnog oca potiču iz tog sela, tako da je istraživanje bilo lično, ali i profesionalno putovanje – rekao je on.

Plakli, na severnoj ivici Vilda između Mejdstouna i Ešforda, bio je anglosaksonsko naselje i ponosi se sa nekoliko istorijskih zgrada, uključujući crkvu iz 14. veka.

Priča se da je selo dom između 10 i 17 duhova. Titula najukletijeg sela prvi put mu je dodeljena 1950. godine i potvrđena pominjanjem – mada ne i stvarnom nagradom – u Ginisovoj knjizi rekorda iz 1989. godine.

Istraživanje dr Moretona otkrilo je da je 10 priča o duhovima iz Plaklija prvi zabeležio lokalac Frederik Sanders u samizdat knjigama o lovu na duhove, pismima lokalnoj štampi, novinskim člancima...

- Pripovedanje je osnovno ljudsko ponašanje i bez obzira da li verujete u duhove ili ne, reputacija Plaklija pokazuje koliko smo fascinirani pričama s jezivim prizvukom. Ono što je uzbudljivo u ovom istraživanju je to što je bilo moguće pokazati kako je jedna osoba sa strašću prema ovakvim pričama uspela da oblikuje – u dobru ili u zlu – identitet celog sela kroz svoje pripovedanje - rekao je dr Moreton.

Foto: Edouard GUIHAIRE / AFP / Profimedia

Šta je otkrio dr Moreton

U saopštenju Univerziteta navodi se da je dr Sajmon Moreton u Pakliju otkrio nekoliko ključnih činjenica:

  • 10 priča o duhovima iz Paklija zapisao je Frederik Sanders (1908-1996) u nekoliko samizdata, pismima lokalnim novinama, člancima za novine… Pisao je o duhovima i u memoarima „Plakli je bio moje igralište“;
  • Sanders je prvi rekao da je Plakli najukletije selo u Engleskoj i to u tekstu za Kentiš ekspres 1950. Tu je naveo 10 duhova koji ga „progone“;
  • Sanders nije sam smišljao priče o duhovima, već ih je beležio od starijih lokalaca poput njegovog dede i učitelja, ali su te priče često kontradiktorne i suprotstavljene jedna drugoj;
  • najmanje 4 priče o duhovima povezane su sa stvarnim događajima;
  • Sanders je slučajno spojio podatke o smrti Henrija Edgara Maritna 1919. sa biografskim detaljima druge osobe sa sličnim imenom Harijem Martinom, direktorom škole iz Smardena;
  • 3 priče izmislio je glumac i di-džej Dezmond Karington u tekstu iz 1962. za TV Tajms krismas ekstra magazin;
  • od 1967. selo se spominje kao najukletije selo u knjigama o duhovima nastalim van ovog naselja, u toj eri nastale su i dve nove priče o duhovima.

- Način na koji se ove priče pričaju i prepričavaju može nam mnogo reći o tome kako koristimo prošlost da bismo razumeli sebe i mesta u kojima živimo. Lokalne glasine počinju da žive sopstveni život. Lične tragedije postaju sočni tračevi, a ponekad društvene predrasude zamagljuju stvarna životna iskustva ljudi na koje se priče odnose. Konačno, podseća nas da iza ovih priča stoje stvarni ljudi i stvarna mesta, i jedni i drugi zaslužuju naše poštovanje – rekao je Moreton.

Studija o ovom istraživanju objavljena je u žurnalu Folklore.

(Telegraf Nauka/Daily Mail/UWE Bristol)

Teme