Istraživanje: Vanilin bi mogao da pomogne u lečenju hroničnih rana

A. I.
Vreme čitanja: oko 2 min.

Foto: Tetiana Kovalenko / Alamy / Profimedia

Vanilin, jedinjenje koje vanili daje karakterističan ukus i miris, mogao bi u budućnosti da se koristi u lečenju hroničnih rana koje teško zarastaju, pokazalo je istraživanje naučnika sa Univerziteta Flinders u Australiji.

U radu, koji je objavljen u žurnalu International Journal of Pharmaceutics, istraživači su analizirali potencijal vanilina kao sastojka novih medicinskih materijala za lečenje hroničnih rana, infekcija i oštećenog tkiva, prenosi Scinews.

Naučnici navode da vanilin ima antioksidativna, protivupalna i antibakterijska svojstva koja bi mogla istovremeno da deluju na neke od glavnih prepreka normalnom zarastanju rana.

U laboratorijskim istraživanjima pokazano je da vanilin može da neutrališe reaktivne vrste kiseonika, nestabilne molekule koje se nakupljaju u hroničnim ranama i mogu da uspore proces zarastanja. Pokazao je i sposobnost da smanji upalne procese, uključujući dejstvo pojedinih citokina i enzima povezanih sa upalom, kao i određeno antibakterijsko dejstvo.

Zahvaljujući svojoj hemijskoj strukturi, vanilin može da se povezuje sa polimerima poput hitosana i tako učestvuje u stvaranju materijala za medicinske obloge i hidrogelove.

Istraživači su analizirali različite formulacije na bazi vanilina, uključujući hidrogelove, porozne materijale, nanovlakna i nanočestice, od kojih su neke testirane na pacovima i miševima sa inficiranim, dijabetičkim i dubokim ranama. U jednom eksperimentu dvostruka obloga koja je kombinovala vanilin i faktor rasta dovela je do zatvaranja 96,4 odsto rane za 14 dana, dok je materijal na bazi hitosana modifikovanog vanilinom dostigao oko 94 odsto zatvaranja rane. Naučnici, međutim, naglašavaju da su ti rezultati dobijeni u pojedinačnim studijama na životinjama i da nisu potvrđeni kliničkim ispitivanjima na ljudima.

Vanilin je jedan od najčešće korišćenih aromatičnih sastojaka u prehrambenoj industriji, a proizvodi se iz prirodne vanile, biotehnološkim procesima ili hemijskom sintezom.

Sintetički vanilin je široko dostupan i relativno jeftin, što bi moglo da olakša njegovu primenu u medicinskim proizvodima koji se proizvode u velikim količinama.

Istraživači navode da bi vanilin zbog svojih osobina mogao da bude koristan i u razvoju sistema za ciljanu isporuku lekova, naročito supstanci koje se teško rastvaraju u vodi, kao i materijala namenjenih regeneraciji tkiva.

Ipak, naučnici upozoravaju da je potrebno još istraživanja pre nego što se vanilin bude mogao koristiti za lečenje ljudi. Još nije dovoljno poznato koliko duboko prodire kroz kožu, koliko dugo ostaje u rani i na koji način se iz organizma uklanja kada se nanese na kožu. Takođe, efekat zavisi od koncentracije, jer je u jednom istraživanju utvrđeno da veće koncentracije mogu da budu toksične za ćelije.

Dodatnu složenost predstavlja činjenica da ćelije kože i imunosistema brzo pretvaraju vanilin u druga jedinjenja, poput vanilinske kiseline, koja bi takođe mogla da doprinese njegovom delovanju.

Profesor biomedicinske nanotehnologije na Univerzitetu Flinders Krasimir Vasilev ocenio je da vanilin ima potencijal da od široko dostupnog, ali nedovoljno istraženog bioaktivnog jedinjenja postane sastojak nove generacije proizvoda za lečenje rana i regeneraciju tkiva.

Studija je sprovedena u okviru istraživanja Biomedical Nanoengineering Laboratory Univerziteta Flinders, a autori su Borislav Stoilov, Vi Kan Truong, Kristofer Dilejni i Krasimir Vasilev.

(Telegraf Nauka/Tanjug)