Ovo niko nije očekivaо: Legendarni kralj, ključan za pohod na Britaniju, bio je, u stvari, kraljica?
Rimski car Klaudije 43. godine pokrenuo je pohod koji je promenio tok britanske istorije – njegove trupe iskrcale su se na prostore današnjeg Kenta. A invaziju Rimskog carstva je, kako se obično navodi, imperator iz dinastije Julijevaca-Klaudijevaca pokrenuo na poziv romanizovanog Brita i vladara plemena Atrebata - Verike.
Međutim, nove analize pokazuju nešto što niko nije očekivao – da je taj legendarni kralj Verika, u stvari, bio kraljica, pokazalo je istraživanje arheologa sa Univerziteta u Bornmutu.
Ključni pohod na Britaniju
„O osvajanju Britanije maštali su još pesnici Avgustovog doba, ali je tek Klaudije uspeo ovladati znatnim delom Britanije. Pohod na nju organizovan je 43. Na čelu ekspedicije nalazio se je najpre Aul Plautije, a kasnije je u njoj sudelovao i sam imperator. Plemenske vođe Brita u južnom delu Ostrva priznavali su vlast Rimljana i pružali im pomoć u borbi protiv suplemenika. Ali su Rimljani sa severnim plemenima morali voditi dug i uporan rat. U osvojenom delu osnovana je kolonija veterana – Camulodunum (današnji Kolčester), koja se zajedno sa trgovačkim gradom Londinijem (Londinijumom), što je današnji London, u kome se nastanio veliki broj rimskih građana, vremenom pretvorila u središte rimske civilizacije u Britaniji“, pisao je u Istoriji Starog Rima N. A. Maškin.
Do kontroverznog zaključka o polu kralja/kraljice došao je dr Majls Rasel (Miles Russell), direktor arheoloških terenskih istraživanja na Univerzitetu u Bornmutu. I on smatra da bi ovo moglo da baci novo svetlo na istoriju Britanije.
- Ovo je od presudnog značaja jer bez Verike verovatno ne bi bilo rimskog pohoda. Takođe, to menja shvatanje politike i dinamike Britanije gvozdenog doba – rekao je Majls, a prenosi Gardijan.
Ko je Verika?
Verika je bio ili bila vladar romanizovanog britskog plemena Atrebata, koje je kontrolisalo delove današnjeg južnog Hempšira i Zapadnog Saseksa. Nakon smrti drugog moćnog plemenskog vođe, Kunobelina, i uspona Kunobelinovog sina Karataka, Verika je prognan/rpgnana i utočište je našao/našla kod Klaudija u Rim.
Rasel kaže da među dokazima za preispitivanje Verikinog pola stoji i to što latinska imena koja se završavaju na slovo A često pripadaju ženama.
Štaviše, na novčićima kovanim za vreme Verike, korišćena je titula „reks“ (rex). Rasel smatra da za razliku od reči „regina“ (kraljica) i „regis“ (kralj), termin „reks“ nije implicirao pol.
Rasel je takođe primetio da novčići kovani u vreme Verike naizgled prikazuju nagu ženu na konju, dok oni kovani pod vladarima kao što su Kunobelin i Karatak prikazuju očigledno muške nage likove na konju.
- Smatram da je prikaz očigledno ženski jer to u suštini govori ko je zapravo Verika - rekao je Rasel.
I dok se za skraćene latinske natpise na kovanicama smatralo da znače „sin...“, Rasel kaže da bi oni mogli značiti i „ćerka…“
- Pretpostavlja se da je Verika muško zbog patrijahalnog razmišljanja klasičnih istoričara iz 19. veka. Verika je bila ne samo ključna za specijalne odnose Britanije i Rima u prvom veku, već je, bez sumnje, bila i žensko – rekao je Rasel, a prenosi Phys.org.
Raselove tvrdnje pojaviće se u novoj knjizi, „Karatak: Veliki kralj Britanije“ („Caratacus: Great King of Britain“).
Rasel i njegove kolege još ranije su otkrile da su žene bile izuzetno važne u britanskom društvu gvozdenog doba.
- Ideja da je Verika bila žena podudara se sa kritikama koje je na račun Klaudija izneo rimski pisac Kasije Dion, tvrdeći da su na cara uticali robovi i žene - dodao je Rasel.
Figura na novčiću i skepsa
Profesor Rodžer Tomlin (Roger Tomlin), britanski arheolog sa Univerziteta u Oksfordu specijalizovan za epigrafiju i prevođenje latinskih tekstova, rekao je da postoje muška latinska imena koja se završavaju na „A“, ali da je postojanje muškog oblika „Verikus“ (Vericus) najbolji argument da je „Verika“ (Verica) ženski oblik.
Međutim, Tomlin je rekao da je Kasije Dion pretpostavljao da je vladar bio muškarac, nazivajući ga „Berikus“ (Bericus) – što bi, kako Rasel tvrdi, moglo biti posledica iskrivljavanja imena, budući da je Dion pisao više od 200 godina nakon tih događaja. Njegovo delo bilo je rezultat prevođenja i prepisivanja kroz više generacija.
Tomlin je takođe naveo da ima malo dokaza da se termin „reks“ koristio i za muške i za ženske vladare.
- Naravno da su Rimljani priznavali klijentske kraljice kao i klijentske kraljeve, ali Rasel mora da dokaže, pronalaženjem drugih primera, da su i jedne i druge nazivali „reks“ - rekao je on.
Dodao je i da prikaz onoga što deluje kao ratnik obnaženih grudi na naličju kovanice ne dokazuje da je Verika bila žena.
- To me podseća na tvrdnju da je kraljica Viktorija zapravo bila muškarac zato što je na naličju njenog zlatnog novca prikazan muški konjanik kako ubija aždaju - rekao je Tomlin.
Dr Dafni Neš Brigs (Daphne Nash Briggs), britanska arheološkinja za gvozdeno doba i stručnjak za kovani novac, takođe je izrazila skepticizam, napominjući da pojedini novčići koji nose Verikino ime prikazuju jasno mušku figuru na konju, dok drugi naizgled prikazuju portret Verike u muškoj svešteničkoj odori, a neki prikazuju Verikinu glavu i vrat – sa Adamovom jabučicom.
Rasel uzvraća da ovaj poslednji prikaz zapravo predstavlja cara, kao i da nije jasno da li je figura u svešteničkoj odori muška, niti da li je to uopšte bila Verika.
Rasel je svestan da bi njegovi argumenti mogli da izazovu kontroverze.
- Ako to pokrene raspravu i debatu, mislim da je to nabolje. Jednostrana priča traje već predugo. Potrebno je da se to promeni. Moramo da vodimo ovaj razgovor - rekao je on.
(Telegraf Nauka/The Guardian/Phys.org)