Završena iskopavanja posle 8 godina: Značajna otkrića u naselju Rimskog carstva

Vreme čitanja: oko 2 min.

Foto: Shutterstock/Marco Gallo

Stručnjaci Univerziteta u Alikanteu su, posle 8 godina kontinuiranih istraživanja, završili su arheološka iskopavanja istočnog kupatila na nalazištu La Alkudija (Elče). Lansiran 2017, ovaj ambiciozni projekat dokumentovao je najmonumentalniji kompleks kupatila iz starorimske kolonije Julija Ilici Augusta, a istovremeno je pružio uvid u urbani razvoj antičke Iberije, saopštio je Univerzitet u Alikanteu.

Arheološko nalazište La Alkudija čuva ostatke rimskog grada Ilici, kolonije od znatnog značaja na jugoistoku Iberijskog poluostrva. Strateški smešten između Kartago Nove (Kartagina) i Valentije (Valensija), Ilici je osnovan u dve faze u drugoj polovini 1. veka pre nove ere: prva je naređena od strane Julija Cezara i sprovedena nakon njegove smrti, a druga tokom vladavine Oktavijana Avgusta, koji je dodelio zemlju veteranima Kantabrijskih ratova.

- Zahvaljujući ovim osmogodišnjim iskopavanjima otkrili smo jednu od najznačajnijih javnih građevina u gradu – Istočne terme. Ovaj ogroman kompleks spada među najveća rimska kupatila otkrivena u valensijanskoj regiji drevne Hispanije. Bogato ukrašene mozaičkim podovima i izgrađene u izvanrednim razmerama, terme svedoče o sjaju i prosperitetu grada tokom 2. veka nove ere – rekao je Haime Molina.

Istočne terme, koje se prostiru na površini od 1.300 kvadratnih metara, izgrađene su u periodu ekonomskog i demografskog rasta grada. Kompleks obuhvata hladne prostorije (frigidarium) sa jednim od najvećih očuvanih bazena (natatio) u Hispaniji, kao i tople prostorije (tepidarium), vruće prostorije (caldarium), saunu (laconicum) i svlačionice (apodyterium). Među njegovim glavnim draguljima su dva izuzetna mozaika: jedan koji imitira mermernu oplatu i drugi, bogato ukrašen biljnim motivima – listovima akantusa, cvećem i spiralnim šarama.

Tokom 3. i 4. veka nove ere, terme su postepeno propadale i bivale napuštene, verovatno zbog socio-ekonomskih poteškoća i pada broja stanovnika. Ipak, u poslednjim vekovima Rimskog carstva, sprovedene su delimične obnove, koje su, međutim, smanjile i veličinu i funkcionalnost kompleksa, da bi konačno bio napušten između 5. i 6. veka nove ere.

Jedno od najznačajnijih otkrića bila je identifikacija – ispod rimskih slojeva – iberskog naselja koje datira iz 3. veka pre nove ere, što ukazuje na znatnu veličinu iberske naseobine pre osnivanja rimske kolonije.

(Telegraf Nauka/Universitat d’ Alacant)