Da li na Marsu ima drveća? Naučnici objasnili šta je na spektakularnoj fotografiji Crvene planete

   
Čitanje: oko 2 min.
  • 0

Na Crvenoj planeti, koliko se zna zahvaljujući višedecenijskim istraživanjima, ništa ne raste. Nijedna sonda, nijedan rover, pa čak ni helikopter, nisu otkrili ni najmanji trag alge, kaktusa ili bilo kakvog drugog rastinja na Marsu. Zbog toga je fotografija koju je još 2008. snimio Mars Reconnaissance Orbiter zapanjujuća i privukla je dosta pažnje, piše Science Alert.

Na ovoj slici čini se da se vide šumarci zakržljalog drveća kako stoje uspravno na grebenima zaleđenih dina u blizini severnog pola Marsa.

Naravno, sve je stvar pespektive.

Okrenite sliku naopako i odjednom te duge, senovite pruge naspram bledog leda i peska mnogo više liče na ono što zapravo jesu: taman pesak iz unutrašnjosti dine, koji je pokrenut i survan niz njenu stranu usled sezonske sublimacije leda ugljen-dioksida.

Mars je, poput Zemlje, nagnut u odnosu na Sunce i svake godine prolazi kroz sopstveni niz godišnjih doba. Ali Mars se u mnogo čemu razlikuje od Zemlje, pa ono što se dešava tokom tih sezonskih prelaza može izgledati veoma drugačije.

Tokom surovo hladne marsovske zime, umesto vodenog leda koji preovlađuje na Zemlji, ugljen-dioksid iz atmosfere zamrzava se u sneg i inje, prekrivajući polarni pejzaž slojem suvog leda.

A kada duga zima ponovo počne da ustupa mesto proleću, taj led se ne topi u tečnost kao sneg i inje na Zemlji, već sublimira direktno nazad u atmosferu.

To je buran proces.

Čak je i slabašna Sunčeva toplota koja dopire do Marsa dovoljna da zagreje led duž grebena dina, zbog čega on slabi i puca.

Naizgled paradoksalno (mada zapravo nije), sunčeva svetlost može da prodre kroz poluprovidni led i zagreje ga odozdo, stvarajući nakupine gasa koje na kraju mogu da izbiju napolje, noseći pesak sa sobom.

Dok se pesak obrušava niz strme padine dina, za sobom ostavlja duge, tamne pruge koje, posmatrane odozgo, podsećaju na grane i stabla drveća.

Ovo nisu samo hipotetičke lavine. Na snimku iz 2008. godine, HiRISE je zapravo zabeležio mali oblak prašine koji je podigao materijal dok se obrušavao niz dinu.

U studiji iz 2011, pokojna planetarna naučnica Kendis Hansen-Koharček (Candice Hansen-Koharcheck) sa Instituta za planetarne nauke i njene kolege uporedili su snimke severnih polarnih dina nastale tokom uzastopnih marsovskih godina, otkrivši koliko dramatično pejzaž može da se promeni.

Na nekim dinama stvorile su se nove jaruge i udubljenja, dok se na drugima u podnožju nataložio svež pesak. Na pet dina koje su istraživači izmerili, donje ivice padina napredovale su za između 2,2 i 4,7 metara tokom jedne marsovske godine.

Do leta led nestaje, odnoseći sa sobom i tamne pruge. Marsovski vetrovi preraspoređuju pesak, postepeno izravnavajući padine dina.

Ali kada se zima vrati, dine se ponovo zalede – pripremajući pozornicu za još jedno proleće čudnih, prolaznih šuma, nalik drveću bez senki koje bdi nad tuđinskom zemljom.

(Telegraf Nauka/Science Alert)

Video: Taš Tepeler - prava kolevka civilizacije

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Nauka Telegraf zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

  • Eur: <% exchange.eur %>
  • Usd: <% exchange.usd %>