Sunce, Zemlja, Jupiter i beli patuljci: Moguće zamke za tamnu materiju

A. I.
A. I.    ≫   
Čitanje: oko 3 min.
  • 0

Tamna materija i dalje nije detektovana direktno. Sporije čestice mogle bi da ostavljaju signale koji su preslabi da bi bili direktno detektovani, ali da ih planete i zvezde lakše zarobljavaju. Kako se nakupljaju u tim telima, mogle bi da izazovu efekte za kojima bi nam postojeći instrumenti omogućili da tragamo, piše Phys.org.

Alehandro Ibara, Merlin Rajhard i Gaurav Tomar istražili su ovaj scenario kombinovanjem teorijskih proračuna sa postojećim posmatranjima. Studija, objavljena u Journal of Cosmology and Astroparticle Physics, nije pronašla dokaze o postojanju tamne materije, ali isključuje neke kombinacije njenih mogućih svojstava, čime pomaže istraživačima u usmeravanju budućih potraga.

Iako čini oko 85% materije u svemiru, tamna materija se otkriva uglavnom kroz svoje gravitacione efekte. To je svojevrsna kvaka 22: ako ne možemo da je „vidimo“, ne znamo šta je, ali bez ikakve predstave o tome šta tražimo, njeno pronalaženje postaje izuzetno težak zadatak. Eksperimenti stoga testiraju različite hipoteze o njenoj prirodi, za sada bez direktne detekcije.

Jedna od mogućnosti jeste da tamna materija, pored gravitacije, ima i električne ili magnetne interakcije koje su toliko slabe da su izmakle posmatranju. Njene čestice bi, na primer, mogle da nose sićušno električno naelektrisanje ili da se ponašaju kao minijaturni magneti. Ta svojstva bi im omogućila da stupaju u interakciju sa običnom materijom.

Ovde na scenu stupa brzina: prilikom sudara sa materijalom u detektoru, spora čestica bi mogla da prenese suviše malo energije da bi ostavila merljiv signal. Ali postoji i druga strana medalje: prilikom prolaska kroz neko nebesko telo, bilo bi dovoljno da u sudarima izgubi samo malu količinu energije da više ne bi mogla da pobegne njegovoj gravitaciji.

Tokom milijardi godina, zarobljene čestice mogle bi da se nakupe u središnjim oblastima. Zbijenost na malom prostoru učinila bi susrete verovatnijim i, ukoliko to njihova priroda dozvoljava, dovela bi do „anihilacija“ — procesa u kojima se one pretvaraju u druge čestice. Te čestice bi mogle da pobegnu ili da predaju energiju unutar nebeskog tela, zagrevajući ga.

- U ovom radu razmatrali smo četiri nebeska tela: Zemlju, Sunce, Jupiter i bele patuljke. Postoje namenski eksperimenti, na primer IceCube na Južnom polu, koji tragaju za neutrinima sa Sunca i iz Zemlje. Za Jupiter i bele patuljke razmatrali smo mogućnosti zagrevanja - objašnjava Tomar, istraživač na Univerzitetu Sogang u Južnoj Koreji i autor studije.

Za Zemlju i Sunce koristili su rezultate potraga za neutrinima nastalim mogućim anihilacijama tamne materije. Sposobni da prođu kroz velike količine materije, ti neutrini bi mogli da stignu do detektora i pruže trag o tome šta se dešava unutar samog nebeskog tela.

Za Jupiter i bele patuljke su umesto toga razmatrali zagrevanje. Za razliku od Sunca, ove objekte ne pokreće nuklearna fuzija, te stoga mogu da pruže povoljnije uslove za prepoznavanje dodatnog izvora toplote. Autori su izračunali koliko bi toplote tamna materija proizvela i uporedili to sa energijom koju svako od tih tela emituje. Ako bi sama tamna materija stvarala više toplote nego što telo zaista zrači, taj konkretan scenario tamne materije može se isključiti.

Ovo poređenje isključilo je neke kombinacije mase i svojstava čestica koje su drugi eksperimenti ostavili otvorenim. Zemlja se pokazala posebno korisnom za testiranje mogućnosti sićušnog električnog naelektrisanja, dok beli patuljci mogu da postave ograničenja za druga elektromagnetna svojstva.

Međutim, rezultati zavise od pretpostavki korišćenih u proračunima, uključujući i to koliko tamne materije okružuje zvezde. Što je više tamne materije u blizini, to više čestica zvezda može vremenom da zarobi.

- Ne znamo kolika je gustina tamne materije tamo. Koristili smo procenjene vrednosti, pa ako se te vrednosti promene, naša ograničenja bi mogla postati slabija ili stroža - napominje Tomar, misleći na jato M4, u kojem se nalaze beli patuljci razmatrani u studiji i gde gustina tamne materije nije izmerena već se procenjuje na osnovu modela.

Za buduće potrage, Tomar ukazuje na još hladnije bele patuljke u gušćim regionima tamne materije, gde bi svako dodatno zagrevanje bilo lakše uočiti, kao i na egzoplanete - potencijalne zamke za tamnu materiju izvan našeg Sunčevog sistema.

(Telegraf Nauka/Phys.org)

Video: Taš Tepeler - prava kolevka civilizacije

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Nauka Telegraf zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

  • Eur: <% exchange.eur %>
  • Usd: <% exchange.usd %>