Ogromno svemirsko „kamenje“ koje je proizvela misija DART ne ponaša se kao što je očekivano
Fragmenti asteroida Dimorfos nastali tokom misije DART imaju veći impuls i manju nasumičnu distribuciju nego što se očekivalo, što menja fiziku koju moramo uzeti u obzir prilikom planiranja tog tipa misija, kažu istraživači.
NASA je pre tri godine izvela veliki istorijski poduhvat namerno sudarajući svemirsku letelicu sa asteroidom, menjajući njegov kurs i demonstrirajući sposobnost čovečanstva da zaštiti svoju planetu od potencijalno opasnih svemirskih stena u budućnosti.
Međutim, nova analiza ukazuje da se krhotine proizvedene tom monumentalnom kolizijom ne ponašaju kao što je očekivano, izazivajući sumnje u uspeh budućih misija sa ciljem skretanja asteroida.
Svemirska letelica misije DART se 26. septembra 2022. godine namerno sudarila sa asteroidom Dimorfos, udarajući direktno u sredinu te svemirske stene brzinom od 24.000 kilometara na sat. Misija je predstavljala veliki uspeh: ne samo da je izmenjena putanja Dimorfosa – skraćujući njegov put oko partnerskog asteroida Didimosa za otprilike 30 minuta – već je takođe potpuno izmenjen oblik asteroida.
Sudar, koji se odigrao više od 11 miliona kilometara od Zemlje, pokazao je da je taj tip akcije, poznat kao „kinetički udar“, po svemu sudeći izvodljiva opcija za zaštitu naše planete od potencijalno opasnih asteroida.
Međutim, nova studija, objavljena 4. jula, otkrila je skrivenu komplikaciju: desetine velikih stena, koje su udarom svemirske letelice oslobođene sa asteroida, izgleda se kreću sa većim impulsom nego što je predviđeno i obrazovale su iznenađujuće nenasumične obrasce.
Istraživači su analizirali slike sa malog satelita Evropske svemirske agencije za snimanje asteroida (LICIACube) koji je leteo uz DART radi nadgledanja sudara. To im je omogućilo da prate 104 kamena – razmera između 0,2x3,6 metara – pošto su izbačeni sa asteroida.
Veliko saznanje je bilo da to kamenje ima oko tri puta veći impuls nego što je predviđeno, verovatno zbog nekog dodatnog podsticaja dobijenog prilikom napuštanja asteroida, kaže astronom Toni Farnem sa Univerziteta Merilend. Taj dodatni faktor menja fiziku koja se potrebna za planiranje takvih misija.
Istraživači su takođe primetili da je kamenje raspoređeno u neočekivane obrasce. Nije razbacano nasumično u svemiru, već je udruženo u dve prilično različite grupe, uz odsustvo materijala na drugim mestima, što znači da je u igri nešto nepoznato.
Potrebno je da imamo sve neophodne informacije ako i kad budemo odlučivali o upotrebi kinetičkog udara u cilju zaštite naše planete. Ako neki asteroid bude jurio ka nama i znamo da moramo da ga pomerimo da ne bi udario u Zemlju, svi detalji postaju veoma važni, moramo uzeti u obzir sve varijable.
Nepredvidljivi fragmenti
Ovo nije prvi put da su naučnici primetili nešto neočekivano u pogledu posledica misije DART. U aprilu 2024, primetili su je da neko od najvećeg kamenja možda na putanji sudara sa Marsom i da bi moglo udariti u Crvenu planetu za oko 6.000 godina, potencijalno ugrožavajući buduće ljudske kolonije.
U avgustu prošle godine, simulacije pomoću podataka LICIACube takođe su ukazivale da bi neki od manjih fragmenata asteroida mogli pogoditi Zemlju za oko 30 godina, potencijalno izazivajući spektakularnu meteorsku kišu, bez neke stvarne pretnje.
Uprkos svim ovim neizvesnostima, metod kinetičkog udara je i dalje najbolja opcija da se zaštitimo od bilo koje stvarne asteroidne pretnje. Tema je razmatrana ranije ove godine kad se nakratko verovalo da asteroid „ubica gradova“ 2024 YR4 ima otprilike 3% šanse da pogodi Zemlju 2032. godine.
Šanse za sudar su sad 0, ali stručnjaci žele da se razgovor nastavi, naročito zato što bi oštri rezovi budžeta za NASA, koje predlaže Trampova administracija, mogli ograničiti našu sposobnost da primetimo opasno svemirsko kamenje.
Istraživači će bolje znati šta se dešava sa fragmentima Dimorfosa sledeće godine, kad svemirska letelica Hera stigne do asteroida radi temeljitog izučavanja posledica misije DART.
(Telegraf Nauka/Live Science)