Da li je NASA upravo pronašla najbrži planetarni sistem?

Vreme čitanja: oko 2 min.

Astronomi su možda otkrili „mršavu“ zvezdu koja juri kroz sredinu naše galaksije i sa sobom vuče planetu. Ako ovo otkriće bude potvrđeno, par će postaviti novi rekord za najbrži egzoplanetarni sistem, koji se kreće kroz Mlečni put skoro dvostruko brže od našeg Sunčevog sistema.

Planetarni sistem se kreće najmanje brzinom od 540 kilometara po sekundi, saopštila je američka svemirska agencija NASA.

- Mislimo da je ovaj super Neptun koji se kreće oko zvezde male mase na rastojanju koje je između orbita Zemlje i Venere u našem solarnom sistemu. Ako se potvrdi, biće to prva otkrivena planeta koja kruži oko zvezde velike brzine – rekao je Šon Teri, postdoktorand Univerziteta u Merilendu i Svemirskom centru Godard pri NASA.

Kako je dodao, zbog slabosti zvezde, ova planeta nije u naseljivoj zoni.

Par je prvi put indirektno primećen 2011. zahvaljujući slučajnom poravnjanju. Prateći signal, naučnici su utvrdili da je jedno telo 2.300 puta teže od drugog, ali tačnu masu nisu mogli da utvrde.

- Utvrđivanje odnosa mase je lako, mnogo je teže proračunati tačnu masu – rekao je Dejvid Benet, istraživač Univerziteta u Merilendu i Svemirskom centru Godard.

Tim iz 2011. je procenio da je zvezda 20 odsto mase našeg Sunca, a da je planeta oko 29 puta teža od Zemlje, ili da je reč o odbegloj planeti sa masom 4 puta većom od Jupitera i satelitom manjim od Zemlje. Naučnici su ispitivali par i upoređujući podatke o lokaciji 2011. i 2021. proračunali su da je zvezda imala ogromnu brzinu.

- Da bismo bili sigurni da je novootkrivena zvezda deo sistema koji je izazvao signal iz 2011. moramo ponovo da pogledamo neke naredne godine i da vidimo dali se kreće kako očekujemo – rekao je Benet.

- Ako opservacije visoke rezolucije potvrde da je zvezda na istoj lokaciji, možemo da budemo sigurni da nije deo sistema. To bi značilo da je veća šansa da je reč o odbegloj planeti i njenom satelitu – rekla je Aparna Batačarja, koautorka studije i istraživačica na Univerzitetu u Merilendu i Svemirskom centru Godard.

Studija, čiji je Teri glavni autor, objavljena je u The Astronomical Journal.

(Telegraf Nauka/NASA)