Na japanskim ostrvima otkrivena nova vrsta: Naučnike šokirala analiza DNK, iznenadila ih i uloga drveta

T. B.
Vreme čitanja: oko 4 min.

Foto: Shutterstock/Spyan

Na udaljenim japanskim ostrvima Ogasavara naučnici su otkrili novu vrstu mrežaste stenice, nakon što je analiza DNK pokazala da insekti koji su ranije smatrani pripadnicima iste vrste zapravo pripadaju dvema različitim vrstama. Istraživanje je otkrilo i da bi drvo koje su ljudi doneli na ostrva moglo da podstakne nastanak još jedne vrste stenice, pružajući nova saznanja o tome kako se insekti prilagođavaju životu u izolovanim sredinama, piše SciTech Daily.

Arhipelag Ogasavara nalazi se oko 900 do 1.000 kilometara južno od Tokija i nalazi se na Uneskovoj listi svetske prirodne baštine. Poznat je po izuzetnoj raznovrsnosti biljnog i životinjskog sveta, uključujući mnoge vrste koje ne postoje nigde drugde na planeti. Među njima su kopneni puževi, brojne biljke i oko 440 vrsta insekata, čiji je evolutivni razvoj još nedovoljno istražen.

Istraživanje su sproveli Jun Soma sa Univerziteta Hirosaki i Naojuki Nakahama sa Metropolitanskog univerziteta u Osaki, proučavajući insekte iz roda Omoplax, koji pripadaju porodici mrežastih stenica.

Posebnu pažnju privukla im je vrsta Omoplax desecta, prisutna na različitim ostrvskim grupama arhipelaga. Iako su stenice sa ostrva Čičidžima i Hahadžima dugo svrstavane u istu vrstu, istraživači su primetili razlike u njihovoj ishrani i boji pojedinih delova tela.

Da bi utvrdili koliko su ove populacije međusobno srodne, analizirali su DNK 52 primerka pomoću metode MIG-seq, koja omogućava poređenje genetičkih osobina na osnovu podataka iz različitih delova genoma.

Rezultati su pokazali da su populacije sa dve ostrvske grupe genetički različite, a detaljnim pregledom njihove građe potvrđeno je da pripadaju zasebnim vrstama.

Nova vrsta, otkrivena na Hahadžimi, dobila je naučni naziv Omoplax sandoru, prema lokalnom nazivu biljke kojom se hrani. Rezultati istraživanja objavljeni su u žurnalu  ZooKeys.

Soma je objasnio da ga je Omoplax desecta posebno zainteresovala zbog neobičnih navika u ishrani. Na ostrvskoj grupi Čičidžima ove stenice hrane se autohtonom biljkom Rhaphiolepis indica var. tashiroi, ali i vrstom drveta Calophyllum inophyllum, koju su na ostrva doneli ljudi.

Takav način ishrane nije uobičajen za mrežaste stenice, jer su one najčešće vezane za određenu biljnu vrstu. Istraživaču je bila zanimljiva i rasprostranjenost ovih insekata na više ostrvskih grupa, po čemu se razlikuju od drugih predstavnika roda Omoplax.

Nasuprot tome, stenice sa Hahadžime hrane se isključivo autohtonom biljkom Rhaphiolepis indica var. tashiroi.

Pored razlika u ishrani, naučnici su uočili i razlike u boji dela tela neposredno iza glave. Kod pojedinih primeraka sa Čičidžime on je tamnosmeđ ili crn, dok takva obojenost nije zabeležena kod stenica sa Hahadžime.

Ova zapažanja navela su Somu da posumnja da je reč o različitim vrstama. Nakon genetičkih analiza, pažljivo je uporedio i njihovu telesnu građu, a sitne razlike u građi muških polnih organa potvrdile su da je populacija sa Hahadžime posebna vrsta.

Jedan od najzanimljivijih rezultata istraživanja odnosi se na stenice sa Čičidžime koje su počele da se hrane drvetom Calophyllum inophyllum.

Analiza DNK ukazuje na to da se promena ishrane dogodila relativno nedavno i da je do prelaska na novu biljku domaćina najverovatnije došlo samo jednom.

Istraživači smatraju da bi prilagođavanje ovom drvetu moglo da predstavlja početak procesa nastanka još jedne vrste. Ukoliko se stenice koje koriste različite biljke domaćine vremenom dodatno genetički razdvoje, mogle bi da se razviju u zasebne vrste.

Soma je istakao da je posebno zanimljiva mogućnost da su ljudi, unošenjem drveta koje ranije nije raslo na ostrvima, posredno uticali na evoluciju tamošnjih insekata.

Ipak, nastanak nove vrste za sada je samo mogućnost, a ne potvrđen ishod. Potrebna su dodatna istraživanja kako bi se utvrdilo da li će promena ishrane zaista dovesti do njihovog razdvajanja.

Naučnici su rekonstruisali i evolutivno stablo stenica iz roda Omoplax kako bi bolje razumeli njihovo poreklo i međusobnu srodnost.

Rezultati su pokazali nešto neočekivano: vrste koje se hrane istom biljkom i izgledaju gotovo identično ne moraju biti i najbliži evolutivni srodnici.

Za Somu je upravo to bilo najveće iznenađenje, jer pokazuje da je razvoj insekata na udaljenim ostrvima složeniji nego što bi se moglo zaključiti samo na osnovu njihovog izgleda i načina života.

Ovaj proces povezan je sa adaptivnom radijacijom, odnosno razvojem različitih vrsta od zajedničkih predaka kroz prilagođavanje posebnim životnim uslovima. U slučaju stenica sa Ogasavare, važnu ulogu mogli su imati geografska izolovanost ostrva i promene biljaka kojima se hrane.

Međutim, evolutivna istorija ovih insekata još nije u potpunosti razjašnjena. Istraživači nisu uspeli da prikupe uzorke za analizu DNK dve retke vrste, pa pojedini odnosi među njima ostaju nepoznati.

Dalja istraživanja trebalo bi da pomognu naučnicima da otkriju kako su ove stenice dospele na ostrva Ogasavara i na koji način su se tokom vremena razvile različite vrste.

(Telegraf Nauka / SciTech Daily)