Na dnu okeana pronađene vanzemaljske čestice: Tvrde da su stare 12.800 godina
Mikroskopska zrnca vanzemaljske prašine, zakopana u sedimentu na dnu okeana, mogla bi biti dokaz da da je kometa eksplodirala u Zemljinoj atmosferi pre 12.800 godina. Ovaj hipotetički događaj, poznat kao udar iz perioda mlađeg drijasa, smatra se objašnjenjem za iznenadni period od 1.200 godina brzog hlađenja planete, gotovo zaleđivanja, u vreme kada je klima na Zemlji bila u fazi zagrevanja.
To je, u najmanju ruku, kontroverzna teorija, koji mnogi naučnici odlučno odbacuju, dok drugi ostaju otvoreniji za tu mogućnost, piše ScienceAlert.
Jedno od glavnih argumenata protiv nje je to što nije pronađen krater, koji bi bio očekivan u slučaju tako kataklizmičkog događaja. Međutim, grupa naučnika veruje da su dokazi mnogo manji od kratera.
Nova linija dokaza
Predvođen geologom Kristoferom Murom sa Univerziteta Južne Karoline, tim istraživača izneo je novu liniju dokaza: četiri jezgra sedimenata iz Bafinovog zaliva u blizini Grenlanda. To su cilindri materijala iskopani vertikalno, a koji čuvaju slojeve i slojeve sedimenta s morskog dna taloženog tokom mnogo milenijuma.
- Odlučili smo da analiziramo morska jezgra iz Bafinovog zaliva kako bismo utvrdili da li su pokazatelji udara iz perioda mlađeg drijasa, zabeleženi na desetinama kopnenih lokacija širom sveta, prisutni i u okeanskim jezgrima – rekao je Mur u intervjuu za naučni žurnal PLOS One i dodao:
- Lokacije su bile značajne jer su bile na znatnoj udaljenosti od potencijalne antropogene kontaminacije, a u većini slučajeva jezgra su bila izrazito slojevita, što ukazuje na to da je zapis relativno neoštećen.
Istraživači su koristili datiranje radioaktivnim ugljenikom C14 da bi odredili starost slojeva, a zatim su upotrebili tehniku koja se zove masena spektrometrija sa indukovano kuplovanom plazmom i vremenski-proletnim analizatorom pojedinačnih čestica kako bi potražili znake kometne prašine u slojevima nataloženim u vreme hlađenja tokom mlađeg drijasa.
Ova analiza je otkrila sićušne čestice metala čiji je sastav u skladu sa kometnim poreklom, uključujući gvožđe s niskim sadržajem kiseonika i visokim sadržajem nikla, kao i mikrosferule bogate gvožđem i silicijum-dioksidom.
Mikrosferule i njihov sastav
Mikrosferule se, naveli su istraživači, sastoje uglavnom od materijala sa Zemlje, ali s malom količinom materijala objekta koji je udario u nju - verovatno od eksplozije u vazduhu kada je kometa eksplodirala nakon ulaska u atmosferu.
- Sloj sedimenta iz mlađeg drijasa u jezgrima iz Bafinovog zaliva sadrži više pokazatelja koji su u skladu sa udarom. Mikrosferule, uvijene i deformisane čestice metalne prašine sa hemijskim sastavom koji odgovara kometnom ili meteoritskom materijalu, staklo nastalo topljenjem i identifikacija povećanih koncentracija nanočestica ključnih elemenata (npr. platine i iridijuma) ukazuju na udar – rekao je Mur i doda:
- Ovi dokazi su potkrepljeni nalazima na kopnenim lokacijama na više kontinenata na obe hemisfere. Ovaj rad se nadovezuje na druge dokaze da je udar iz perioda mlađeg drijasa verovatno bio globalnih razmera.
Istraživači, čija je studija objavljena u žurnalo PLOS One, planiraju da prošire obim svog istraživanja ispitivanjem jezgara sedimenata sa drugih okeanskih lokacija širom sveta.
(Telegraf Nauka/ScienceAlert)