Naučnici promenili kako lavovi u zoološkom vrtu jedu: Divlja strana je izašla na videlo

Vreme čitanja: oko 3 min.

Foto: Pixabay/yanceycurtis

Izgleda da hranjenje lavova u zoološkom vrtu celim truplima životinja po režimu „gozba-post” na videlo iznosi prirodnije ponašanje.

Lavovi su proveli skoro tri puta više vremena hraneći se, više su bili uključeni u aktivnost kidanja i postupanja sa hranom, i više su se odmarali nakon obroka. Njihova aktivnost se zatim postepeno povećavala tokom perioda posta, veoma slično ritmu viđenom kod lavova u divljini.

Nova australijska studija sugeriše da se lavovi u zoološkim vrtovima ponašaju sličnije svojim rođacima u divljini kad im se daju cela trupla životinja u okviru režima hranjenja „gozba-post“.

Istraživanje su sproveli Univerzitet u Adelejdu i Safari park Monarto u Južnoj Australiji. Naučnici su proučavali grupu odraslih muških afričkih lavova nakon što su u hranjenje sa periodima gozbe i posta uvedena cela trupla na svakih devet dana.

Kontinuirani video-nadzor tokom tri meseca pokazao je da su lavovi provodili mnogo više vremena jedući kad su im obezbeđena trupla, da su se nakon toga duže odmarali i da su postepeno postajali aktivniji dok je period posta proticao. Ovi obrasci su više ličili na prirodne cikluse hranjenja lavova u divljini.

Studija daje nove informacije o tome kako režimi hranjenja mogu oblikovati ponašanje mesoždera o kojima brinu ljudi. Divlji lavovi ne jedu u isto vreme svakog dana. Oni prolaze kroz prirodne periode gozbe i posta u zavisnosti od uspeha u lovu, kažu istraživači.

Posmatrana su tri odrasla muška lava pre i nakon što su u eksperiment uvedena cela trupla. Tokom eksperimentalne faze, tri lava su dobila oko 200 kilograma mrtvih životinjskih tela. Hrana je ostavljana na raspolaganju čak do tri dana, posle čega su lavovi ulazili u period odmora i varenja.

Razlika tokom dana kad su se hranili truplima bila je značajna. Lavovi su proveli skoro tri puta više vremena jedući nego obično. Takođe su se hranili češće i u dužim intervalima dok su kidali, razvlačili i konzumirali trupla. Ove aktivnosti su im dale više prilika za ponašanja pri hranjenju koja su deo života u divljini.

Nakon što bi završili sa hranjenjem, lavovi su provodili znatno više vremena ležeći i odmarajući se. Dok je period posta proticao, njihovo kretanje se postepeno ponovo povećavalo.

Ovaj ponavljajući obrazac intenzivnog hranjenja, produženog odmora i rastuće aktivnosti blisko se podudarao sa ritmom gozbe i posta koji je dokumentovan u populacijama divljih lavova.

„Obezbeđivanje celih životinjskih tela menja mnogo više od nutritivnog sadržaja ishrane“, kažu istraživači. „To daje lavovima priliku za aktivnosti kao što su kidanje, povlačenje i postupanje sa hranom tokom dužih perioda, što su važne komponente njihove prirodne ekologije hranjenja“.

Istraživači su takođe pratili repetitivno kretanje, ponašanje koje se kod mesoždera često povezuje sa iščekivanjem. Ono se blago povećalo tokom perioda ispitivanja, ali se nije postojano povećavalo dok su lavovi duže ostajali bez hrane. Umesto toga, najveća povećanja dešavala su se oko predvidljivih događaja, kao što su dolasci čuvara i vremena kad su životinje premeštane između zona svog staništa.

Ovaj obrazac sugeriše da je repetitivno kretanje možda snažnije povezano sa poznatim svakodnevnim rutinama i očekivanjem hrane nego sa samom glađu.

Takođe, istraživači nisu zabeležili porast agresije ili poremećaj društvene stabilnosti lavova tokom hranjenja celim truplima.

Nalazi pokazuju zašto ponašanje životinja treba pratiti tokom dužih perioda kad se procenjuju prakse upravljanja zoološkim vrtovima, kažu autori. „Mnoge studije u zoološkim vrtovima fokusiraju se samo na ono što se dešava neposredno nakon davanja hrane. Naši rezultati pokazuju da rasporedi hranjenja mogu uticati na ponašanje danima nakon toga, zbog čega je od suštinske važnosti posmatrati obrasce ponašanja tokom čitavog ciklusa hranjenja, a ne tokom jednog događaja.“

Budući rad bi mogao kombinovati praćenje ponašanja sa fiziološkim merenjima da bi se dobila potpunija slika o načinu kako različite strategije hranjenja utiču na dobrobit životinja.

(Telegraf Nauka/Science Daily)