Da li bioničko čitanje zaista ubrzava čitanje? Naučnici sproveli testiranje i pratili pokrete očiju
Bioničko čitanje je naziv za metodu u kojoj se podebljavanjem određenih slova u rečima navodno olakšava čitanje teksta. Ideja je da usmeravanje očiju na istaknuta početna slova omogućava mozgu da brže pročita reč. Da li bioničko čitanje zaista pomaže pri čitanju?
Tim naučnika sproveo je eksperiment praćenja pokreta očiju kod 90 veštih odraslih čitalaca i otkrio zanimljive razlike: podebljavanje je promenilo mesto na koje su oči padale kod dužih reči, ali nije ubrzalo čitanje, piše Phys.org. Istraživači sa Univerzitetskog koledža u Londonu izvestili su o svojim nalazima u časopisu Royal Society Open Science.
Postoji logičan razlog za naglašavanje početka reči. Početna slova igraju važnu ulogu u prepoznavanju reči, pa bi njihovo isticanje moglo pomoći čitaocima da efikasnije identifikuju reči. Ipak, ranija studija praćenja pokreta očiju, objavljena u Attention, Perception, & Psychophysics 2025. godine, otkrila je da je podebljavanje početaka reči ometalo čitanje, umesto da mu pomogne.
Novi eksperiment testirao je selektivno podebljavanje početka naspram sredine, i kod kratkih i kod dugih reči, kako bi se istražila dva aspekta obećanja bioničkog čitanja: da li to menja mesto na koje čitaoci gledaju i da li im pomaže da brže obrade ono što vide?
Praćenje očiju
Nakon dve pilot-studije, istraživači su testirali odrasle osobe starosti od 18 do 40 godina bez istorije poremećaja čitanja ili neurorazvojnih i neuroloških stanja. Svaki učesnik pročitao je 90 rečenica, prikazanih pojedinačno na ekranu u fontu Courier New.
U nekim rečenicama tekst nije sadržao podebljana slova. Kod drugih, otprilike prva polovina ciljanih reči bila je podebljana. Treći format podebljavao je isti broj slova oko sredine, kako bi se testiralo da li lokacija igra ulogu. Čitaoci su morali da odgovore na pitanje tačno/netačno nakon svake rečenice.
Unutar rečenica, tim je pratio odabrane reči od četiri i osam slova koje se često pojavljuju u engleskom jeziku i koje bi mogle opisati sličan koncept. Na primer, rečenica je mogla sadržati ili reč „doll“ (lutka) ili „princess“ (princeza).
Uređaj za praćenje očiju zabeležio je gde su čitaoci prvo pogledali unutar reči. Dodatno, otkrio je koliko su vremena proveli gledajući reč, uključujući ponovne preglede, i da li su je preskočili. To je istraživačima omogućilo da otkriju da li se početno „gurkanje“ očiju isplatilo bržim čitanjem.
Gurkanje, a ne prečica
Tim je otkrio da je podebljavanje početaka reči usmerilo početni pogled čitalaca ka početku reči od osam slova u većoj meri nego ka početku reči od četiri slova.
Međutim, ni podebljana početna slova ni podebljana srednja slova nisu smanjila vreme provedeno u čitanju ciljanih reči ili celih rečenica. Podebljavanje početka takođe nije dovelo do pouzdane promene u tome koliko često su čitaoci preskakali ciljane reči. Zapravo, duže ciljane reči zahtevale su više vremena za čitanje i ređe su preskakane; stoga podebljana slova nisu pružila prednost u brzini.
Procena razumevanja bila je manje jasna. Učesnici su tačno odgovorili na oko 95% pitanja, što ostavlja malo prostora za poboljšanje. Nije bilo pouzdane koristi za razumevanje od podebljavanja, iako su neka poređenja ostala neubedljiva.
Kada lakše ne znači brže
Nakon eksperimenta, čitaoci su ispitani o svojim preferencijama. Zanimljivo je da nisu svi preferirali običan tekst. Iako je on dobio najvišu ocenu čitljivosti od 43 učesnika, 31 čitalac favorizovao je podebljane početke reči, a njih 16 podebljane sredine.
Istraživači su priznali određena ograničenja studije, uključujući testiranje samo jednog fonta i određene šeme podebljavanja, umesto svih personalizovanih postavki platforme Bionic Reading ili efekata dugotrajne vežbe. Nalazi se takođe ne mogu direktno primeniti na osobe sa disleksijom ili drugim poteškoćama u čitanju, koje nisu bile zastupljene u uzorku.
Za vešte čitaoce testirane ovde, isticanje početaka reči moglo bi preusmeriti oči na važne teme. Ali to nije bilo dovoljno da ubrza čitanje reči ili učini tekst razumljivijim.
(Telegraf Nauka/Phys.org)